Upotreba reči rulja u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Ljudi prolaze punih šaka; kola u takoj gomili da jedva mile; pred Hiller-ovom poslastičarnicom stoji jedna rulja i gleda svakojake figure od šećera, pred Spiller-ovom restoracijom transparent i na njemu stoji: Eіѕbahn beі brіllanter

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Kmet brz bježao je sokakom, a ona rulja za njim, pa kako je sokak bio uzak, pregazi jednog Jevrejina. Jevrejin kako je pao udario je glavom o kaldrmu i

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Čudo jedno koliko je rulja podlegla čarima žur-propagande! Sve ono što bi voleli da se dogodi njima — pripisuju vama! Nemojte samo da mi se

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Mute se boje bistrih vokala. Jezik je mućak - bleskanje kala. Gradovi hukte. Gužvanje, rulja. Smetovi smeća. Navire kvarež. Vitla se oganj sumpor kud kulja. Ritmično rade tutnjava, palež.

Pandurović, Sima - PESME

duhova noći; Kada moćni orkan teško more ljulja, Kad oblaci grme ispod neba plava; Kad buntovni poklič uzrujanih rulja Preti pâdom greha, nasilja i gláva.

Gluvo doba. Kruže kobni, crni glasovi. A duše zahvata slutnja, strah, i panika. SONET Šta je to? Urlik pobesnelih rulja? — Ne. Studen vetar bespoštedno duva; Oči pune suza; zemlja nam je suva; Naš se svet snova iz temelja ljulja.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Kao što sam već pričao u svojoj „Vasioni i vekovima“, razorila je godine 392 fanatizovana rulja pljačkaša poslednju veliku aleksandrisku biblioteku, smeštenu u Serapeionu, i uništila sve spise koji su onde ostali još

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

sitnih poteškoća stvori sablasti, često sam razmišljao prevrćući se po krevetu kakva bi me sudbina zadesila da me je rulja uhvatila i otkrila da ja nisam Stiv Brodi.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Kako mora da je izgledao ovaj hram onoga historijskoga jutra pada Carigrada, kada je muslimanska rulja, opijena pobedom, ogrezla u krvi i grehu, jurnula prvi put u nj?

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

listova raznih, belih i nebelih, Razlažuć’ ih mirno međ’ tipe ostale Za prilike druge, velike il’ male; I kad većem rulja oči s groba skida, Gde patničkih muka stoji piramida; I kad su svečani horovi umukli, Odežde, stihire pratioci

On svlađuje svoje bole, Sakriva ih u prsima; Diže gore oči svoje — Teško j’ dobrom među zlima. Ne mož’ rulja da ga shvati Od grdobe i pakosti; Njene oči, vične mraku, Još zaziru od svetlosti.

TRAŽE SREĆU (Od A. Roderiha) Hučno, vrevno, raskalašno, uz blagoslov vraži Jurnu u svet rulja neka, da sreću potraži. Prođe pored proste žene, velom prekrivene, Juri u svom hitlovanju, i ne gleda na nju.

Žena otkri blago lice — oh, kako je mila! Rulja većem odaljila. A to j’ sreća bila. ZEBNjA U RAJU Oženio s’ mladić Toplotan i zreo, Mogao je naći Krin bez pege

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

To je, kako mi reče mitropolit, patrijarh Gligorije V, koga je, pre sto dve godine, baš na sami Uskrs, turska rulja obesila, u njegovu svečanom ornatu, na portal te kapije.

Otvorivši nasilno kapiju i obijajući sva vrata, koja je posluga na brzu ruku pozaključavala, pokulja ta rulja preko glavnih stepenica, rušeći, preturajući i lomeći sve što joj je došlo do ruke.

Vazduh se ispunio smradom i prolamao od divljačke vike. Malo po malo moglo se iz njene rike razabrati šta ta rulja hoće.

On je stajao bled ali uzdignute glave, a na svaki plotun fukarine larme odgovarao je: „Ja sam patrijarh!“ Rulja se tada još više uzbesi, ščepa patrijarha i nekoliko hrabrih episkopa koji se iskupiše oko njega da ga brane, i

Samo mitropolit drački bio je nešto pokunjen; njemu je, dok je svojim telom zaštićivao patrijarha, rulja pocepala mantiju, a nepoznati prsti ukrali njegov novčanik sa svom njegovom zvečećom sadržinom.

I zaista, posle podne nasrnu takva jedna prostačka rulja na naš hram, prodre u sve njegove prostorije, uništi i opljačka sve što joj do ruku dođe.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Ne potcenjujem bugarskog vojnika. Ali naši su hrabriji i mnogo inteligentniji... Bilo je to baš pred veče... Naleti rulja Bugara na jedan naš istaknuti položaj, upade u rovove i naši naglo strčaše sa brega. Misliš da su se rasprštali...

Neka deca plaču. Konji se omiču u provaliju. Vojnici viču... Kao da smo na nekom vašaru, i pijana rulja navalila bez reda, pa sad, ko je jači.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Iza širokog pola tamnele su se krošnje drveća. — Ako uđe u šumu — nećemo je više videti! — reče neko. Rulja gonilaca se zaustavi. Visoko gore, u vazduhu, zaustavi se i metla. — Pa šta da radimo? — jauknu jedna bakica.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti