Jakšić, Đura - PROZA
— pitaše razmaženim glasom nevino devojče. — Otkako sam tebe video, Jelčice, ne volim nijedno cveće, do samo ružu rumenu... Ej, Jelo, Jelo! Jelica mu htede dodati ružu, ali joj ruka zadrhta, a lepo cveće pade na zemlju.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
I čak počinjem osećati mržnju prema malom koji korača lako i brzo pa nema potrebe da misli na noge i liči na svežu, rumenu jabuku. Priznajem: mrzim i babu i maloga, na smrt ih mrzim.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Iza tih zgrada, gore, na brdu, sa zlatnim kubetima, dan se gubio u neku rumenu maglu. Iako je kuća trgovca Žolobova imala siromašne prozore, sa drvenim kapcima i drvene doksate, koji su ličili na
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Naročito je u Galičniku divno pogledati malu, ali zdravu i rumenu decu, potpuno obučenu u odelo višnjeve boje: „čakšire“, „zobonče“ i „dolama“.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
I kosu meku i svilenu, što je bila počela da sedi, nije mogla da zaboravi, ni rumenu gornju usnu njegovu, što mu se trzala, pri osmehu.
Radičević, Branko - PESME
Jedno jutro pred zoru rumenu Nađoše je hladnu i studenu, Na grob vojnov telo naklonila, Oko krsta ruke obavila, Prošâ život, prošâ jad i bolja —
27. Ja deva vidi vitke, tanke stase, Umilni, snežni vidio sam lica I lepe plivati po zraku vlase, Rumenu diku jošte usničica, Očiju vide neizmerne krase, Kâ što je krasna rosna ljubičica, Kô sunce bile su te oči sjajne, —
Kad je zgleda belu i rumenu, Svet se celi oko njeg' okrenu; Srce mu je mlada dovatila, Dovatila, živo pokosila. Pa kad opet junak dođ(e) k
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
da čudna junaka! Da li mi ga Bog u sreći dade! Pod njega bi karanfil sterala, A pod glavu rumenu ružicu; Nek miriše, nek se često budi, Neka moje belo lice ljubi.“ PORODIČNE PESME 216.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Poneo sam sa izložbe štampara i knjigovezaca, jedino lepe, jednu knjigu veliku, rumenu i žutu. Na njoj slova podražavaju starogermanske rune, u futuristički razlivenom, danteovski obasjanom krugu sunaca.
Ćosić, Dobrica - KORENI
— Babica ljutito zatvara prozor. — Prinesi lampu da ga vidim. daj mi ga... Ustaću! dugo gleda rumenu detinju glavicu, pa klonu u osmehu: ne liči na njega, odlazi njenim damarima u mutljag sna.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Novi most što spaja Galatu sa Stambulom tek u dubokoj noći odahnuo bi, čekajući rumenu zoru. Tim mostom gomile ljudstva sviju krajeva sveta gazile su celoga dana.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Jer u pominjanju „rumenih drveta” razaznajemo pedesetak stranica kasnije pomenutu „rumenu biljku” kao simbol saglasnosti čoveka i prirode.
i njenu intonacionu tenziju: „I kosu meku i svilenu, / što je bila počela da sedi, / nije mogla da zaboravi, / ni rumenu gornju usnu njegovu, / što mu se trzala, / pri osmehu”.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Golim rukama zmiju hvatajuć, Al’ pre će naći žaok škorpijin, Nego što s grudi sina divijeg Rumenu ružu zorno ukine. (Glasno.) Pa, Kolebane, šta Glavaš veli? Misli li danas moju poslušat?...
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Ima ljudi kojim’ u duši ruža je bela; Za rumenu ću ti ja svaki put dušu dati. Tom je duša i srce s plavom sigrat se kosom; Meni je godet i slast gledat u crno oko.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Ah, babo, babo! Ali... RADOŠ: I ti si mleko svoje prezrela, I ti si onu nežnost rumenu Sa svoga podlog lica skinula!... Oh, bog vas kleo, karô, ubio!