Upotreba reči ruška u književnim delima


Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Za ovo moli profesor dobri, Popović Ruška, pošta Beograd, Četvrta muška. PRODAJA U tihom kutu, Berek-sokaku, unučić Pera prodaje

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

I one se odazvaše i dođoše. Dođe i tetka Dika, i tetka Kara, i strina Paraškeva, i druga strinka, Nikoleta, i tetka Ruška, koju su svi smatrali za rod, a niko nije znao da kaže kakav im je rod. Manina majka im kaže zašto ih je zvala.

Skupljaju se, i tu su već na okupu sve tetke i strinke: Dika, Kara, Ruška, Paraškeva, i Nikoleta, i Doka. Sve su one došle na poziv Jevdin, samo najmlađa, tetka Doka, došla je, kao i uvek,

Fruzina gu, ete, ime... — Mori, zar ona si je jedna?! — prihvati tetka Ruška. — u Jordana Kaltagdžije dom što si procafte devojčence, ete, ono Timče... Kako zambak t’nka!

— Koj te je zvaja?!... ’Aj’ si dom!... — Koj da si ide dom?! Ja li?! — planu Doka i skide jednu papuču i steže je. — Ruška nek’ si iskoči! Kakva mi je ona tetka!?... A kad bude ništo zort, ja ću se tepam i karam zaradi našega Manču, a vi jok!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti