Obradović, Dositej - BASNE
Lisica i vran 212 147 Lisica i tigar 214 148 Ovca i Jupiter 215 149 Koze i Jupiter 217 150 Divja jabuka i ružica 219 152 Tri adske furije 222 153 Vrba i trn 224 154 Starac i Solomonov gyx 225 155 Slavuj i orao 228 156 Prepelica
150 Divja jabuka i ružica U šupljinu divje jabuke uljeze roj pčela i napuni ju meda. Onda se ona počne ponositi i hvaliti s medom u sebi.
Vidiš li ti ovo blato što tebi smrdi i na koje se ti gadiš, ovo meni miriše kao miro i ružica, i što god iz njega jedem slađe mi je nego najizbranije vaše pite i uštipci, pak se ja gojim i sve to deblji bivam; niti
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
– nisu bile reči, kojima su obasipali ženu voljenu, ili željenu, nego su u tom rečniku vrvele reči kao što su: ustašca, ružica, obervica, nožica, zvezdice i amur! Tako su tu francesku reč pisali.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Evo jednog primera uspavanke-basme: „Majka sina u ruži rodila. Ružica ga na list dočekala. Lastavica pupak odrezala, B’jela vila u svilu povila, a čelica medom zadojila.
promene i socijalizacija“ (učesnici: Žarko Trebješanin, Deana Trakas, Ljubinko Radenković, Ivan Ivić, Mirjana Dupan, Ružica Rosandić i Ivan Kovačević), Raskovnik, 53—54, 1988, s. 73—119. ¹ Brajović, M., „Praznoverice u Jelenku“, GEM, knj.
152. ⁵¹ Dvorniković, V., Karakterologija Jugoslovena, Prosveta, Beograd 1990, s. 547. ⁵² Rosandić, Ružica i Božica Vidanović, Prva dečja knjiga, IIC, Beograd 1987, s. 104. ⁵³ Betelhajm, B.
⁶¹ Đurić, V., „Srpskohrvatska narodna epika“, Antologija narodnih junačkih pesama, SKZ, Beograd 1987.62 Rosandić, Ružica i Božica Vidanović, isto, s. 129. ⁶² Rosandić, Ružica i Božica Vidanović, isto, s. 129. ¹ Šnevajs, E.
62 Rosandić, Ružica i Božica Vidanović, isto, s. 129. ⁶² Rosandić, Ružica i Božica Vidanović, isto, s. 129. ¹ Šnevajs, E.
Rosandić, Ružica i Božica Vidanović, Prva dečja knjiga, IIC, Beograd 1987. Rosandić, Ružica, „Tradicionalno spram savremenog“,
Rosandić, Ružica i Božica Vidanović, Prva dečja knjiga, IIC, Beograd 1987. Rosandić, Ružica, „Tradicionalno spram savremenog“, Raskovnik, 53—54, Beograd jesen—zima 1988. Rot, N.
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
smo strašno mala, mada simpatična zemljica, ispričah im priču o zecu: — Dakle, taj zec — počeh — maznuo je nešto više ružica nego što može podneti, presisao, kako se to kod nas kaže — a kod vas?
— Pa, ništa ... — rekoh. — Kada se zec probudio, najpre se protegnuo, utvrdivši da je ružica od sinoć bila čist falsifikat i da je srećni dobitnik jednog ovećeg mamurluka.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Đe rečemo, da se sastanemo, Jal’ u mome, jal’ u tvome dvoru, Jal’ u bašči pod žutom narančom, Ćeno cvati čemin i ružica, Čemin s ružom lijepo miriše, Teško onom, ko za kim uzdiše!
daždeti, kišiti, padati u sitnim kapljicama, sipiti rujno vino - crno (crveno) vino rusica - deminutiv od rusa, ružica ručni đever (dever) muževljev brat koji vodi mladu na venčanje Saba (sabah) - 1. zora, rano jutro pre izlaska Sunca; 2.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
“ 2 Majka sina u ruži rodila, Ružica ga na list dočekala Lastavica pupak odrezala, Bela vila u svilu povila, A čelica medom zadojila.
Spavaj, spavaj, čedo, sine mili! Uroci ti pod nogama bili Kao konju ploče sve četiri! 3 Majka Jova u ruži rodila, Ružica ga na list dočekala, Bela vila u svilu povila, A pčelica medom zadojila, Lastavica krilom pokrivala: Nek je rumen
5 Zdrav, bane, domaćine i banice, kućna domaćice! Dao vi bog sinova koliko u boga žuđeli, snašica — pitomijeh ružica: da se s njima dikate, ka zec brzinom, ka polje širinom, kao nebo visinom.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
te sve to pobaca do vraga, i onda silazi dole na Dorćol do kafane zvane „Kod Napoleona“, gde mu se činilo da je „ružica“ prava, a društvo ono starinsko i predratno.
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
SARA: Ovo je moj rođak Svetozar ot Ružičić, koji je... RUŽIČIĆ (digne ruku): Stante! Ružica je cveća carica. Kad je boginja Venus, ili Afrodita, Adonisu jagnjence davala, raskrvavi se od trnja okolostojeći ruža, i
Ilić, Vojislav J. - PESME
1888. NIMFA Tamo gde gusti bršljan šumori s lisnatih grana, I bistro jezero šumi i vetrić uljuljkan spava; Gde divlja ružica cveta, i raste zelena trava, I blagi pokoj vlada U drevno, iskonsko doba, u doba proletnjih dana, Življaše nimfa mlada.
Tu istočnik hladnom strujom teče, I ružica sladosno miriše, I purpurom ukrašeno veče Blagim mirom i toplinom diše. diše.
Petrović, Rastko - PESME
junci da šetaju, Kad se u srce useli proleće: Tad veselom mladeži svaka bruji ulica, Na vrh repa lavovskoga buketić je ružica. O proleće divotno, sve sa tebe poludi!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Međutim, stajaća imena po pravilu prijatno zvuče: Nedeljko (prota), Mara ili Janja (krčmarica), Ružica (crkva ili žena), Pavle, Jovan, Zlatija, Hajkuna, Jelica, Anđelija.
a visoka stasa, kosa joj je kita ibrišima, oči su joj dva draga kamena, obrvice s mora pijavice, sred obraza rumena ružica, zubi su joj dva niza bisera, usta su joj kutija šećera; kad govori — kâ da golub guče, kad se smije — kâ da biser
a visoka stasa, kosa joj je kita ibrišima, oči su joj dva draga kamena, obrvice s mora pijavice, sred obraza rumena ružica, zubi su joj dva niza bisera, usta su joj kutija šećera; kad govori — kâ da golub guče, kad se smije — kâ da biser
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
PRAVICA Kano ovca među vuci, ka golub meću kragujci, i zvezda u crnu oblaku, ružica u vodljivu trnju, perunika u ritu, — proniklica pravici u zlu selu!
Kamen, gvožđe, lašnje se odmekšava nego li zločesti ljudi. Savi sami komadi ne dolaze (ako se ne podiže tražiti ih). Ružica miriše, a bžur zadiše. I u žitu jest čista pšenica, i ima raž i kukolj. Tuđe vere ni kudi ni hvali.