Jakšić, Đura - PROZA
Još za koji dan, pa ću biti sam svoj tutor, i onda neću njih, nego ću tvoga oca moliti da mi te pokloni, ružice moja. — A kako može moj otac bez mene živeti?... — pitaše začuđeno devojče. — Svi ćemo zajedno živeti!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Ona je bila bjelja od snijega, rumenija od ružice, sjajnija od sunca, da se take na svijetu rađalo nije niti će se rađati.
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
na šta mu se budući tast načisto izbezumio i oterao ga sa svadbe. Dakle kad su bili kod četvrte litre ružice, režiser vikne u megafon, ili kako se već ta stvar zove: „Suletov dubler, na scenu!
Naravno da je omršaveo kad stalno uvlači vazduh. Ali, čim se zaboravi, onaj spomenik iščezlim špricerima od ružice pokaže se u svoj svojoj veličini. Petog dana uplovismo u filozofske vode.
dostigla nemoguće visine, a kelneri su načisto zreli za muskulus-fiber, spali s nogu od silnog bazanja i dofuravanja ružice. A sad, pazite ovaj prelaz!
“, a prilikom otvaranja svake nove flaše „ružice“ u našoj kući obavezno se spominje moj stari frend koji je još 1947. godine rekao: „Da je voda dobra, ne bi je vadili
—kazao je tada Totunbej Fadil Zoglu, koji je, i protiv pravila Kurana, pristao da mazne litar i po ružice sa Sulencetom, naravno, na svoj račun!
Kada bih pri ruci imao nešto čašu ružice, podigao bi je u vaše zdravlje; ovako ću samo sa vodom! Dokle, nazdravljam vama, našoj novoj oligarhiji i vašim deviznim
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
U slovnu slavu jasnite se, frule! BRUJEVI ROЅA CANІNA Sjani mi, sjani, divlja ružice: ovo su časi raspuklih sanja. Uzalud tržem prozukle žice u vražjem kolu okolo panja.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Đever snahi riječ govoraše: “O snašice, pitoma ružice, Il’ si rasla bora gledajući, Il’ na moga brata čekajući?“ Snaha njemu tiho odgovara: “N’jesam rasla bora
“ 156. Oj devojko, pitoma ružice! Kad si rasla, na što si gledala? Il’ si rasla na bor gledajući, Il’ na jelu tanku ponositu, Il’ na moga brata
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
i sa svim gluh, te stane pjevati a sve štapom vrti u naokolo, pa ovako obučen i prevrnuvši glas zapjeva): O đevojko, ružice, ružice! O nevjeste, ljubice, ljubice! Moja ženo, dušice, dušice! Stare babe, groznice, groznice!
gluh, te stane pjevati a sve štapom vrti u naokolo, pa ovako obučen i prevrnuvši glas zapjeva): O đevojko, ružice, ružice! O nevjeste, ljubice, ljubice! Moja ženo, dušice, dušice! Stare babe, groznice, groznice!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Ona je bila bjelja od snijega, rumenija od ružice, sjajnija od sunca, da se take na svijetu rađalo nije niti će se rađati.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Brada mu pokratka, okrugla, i vlasi na glavi bele kako sneg, a obraz čist i mlad, pun mleka i ružice; pogled drznoven, no u isto vreme ljubak i milostiv; oči pune života i neke osobljive sladosti.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Ona ga je mučno slušala, mrštila se, nije mu verovala. — Ne muči me. Bolje pogledaj ove ružice na jagodicama; to neobično i neprirodno rumenilo najbolji ti je predznak smrti. Ne zavaravaj me, ja nisam dete.
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
EVICA: Molim vas, niste li kakav plavetni papir našli? RUŽIČIĆ: Rujna boja ružice Ružičiča jest to lice. EVICA: Molim, slatki gospodin filozof, ja to nisam razumela, ne bi li dobrotu imali prostije
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Ljubi mene ljubovanko, Nek nam sreća sja, Ako ne znaš šta je ljubav, Učiću te ja. XXV Oj, ružice, cvete viti, Ti se nemoj ponositi!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
— Hoću od treće; jer ti mi Cveća ne biraš sama, mogu, slep, božur u ime Ružice izbrati. Tvoje, piljarice, divljake onda Nosi pa prodaj kad dobro ugnjile, ne kvari nit’ cene Drugim pobijaj.
Nu molim te, potoče, — Tak’ ti bilo vodice, I rasle ti vječito Nakolo ružice, I u tebi ljubavno Ods’jevale zv’jezdice! — Kada moju djevojku Amo želje doviju, Da u tebi ogleda Plamak svojih
Rek’o b’ da glediš dva tek razvita pupoljka, Ružice bele jedan, rumene ruže drugi. Ima ljudi kojim’ u duši ruža je bela; Za rumenu ću ti ja svaki put dušu dati.
Jakšić, Đura - PESME
U Sumrakovcu 1858. POSLE SMRTI Noževi kad mi srce podele, Nad grobom zvekne krvavi mač, Slatke devojke, ružice bele, Neću da čujem vaš gorki plač! Nemojte reći: „Ovde počiva Ljubavi naše uveli struk!
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
i od cveća svakojaka: »Od selena i od kalopera, Od bosiljka i od trandovilja, Od kadive male i velike I od one pitome ružice«). Takvo mesto t. objašnjava podatak iz okoline Bjelovara: »oko 1860.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Sanjalački gora bruju, A po stranama Narandža se stidno ruji Među granama. Ja zapitah ukraj mene Potok, ružice: „Gde su ljudi? Gde su žene? Kamo dečice?
Ja zapitah ukraj mene Potok, ružice: „Gde su ljudi? Gde su žene? Kamo dečice?“ A ružice ćeretaju S blagim lahorom, I potoci žuberkaju Tajnim žuborom: „Mesto ljudi, što ih zmija Od nas odrodi, Lepši svet će
Šantić, Aleksa - PESME
U hramu ikona stoji Na zlatnom slikana platnu; U pustoš leta moji' Svetlost je sipala zlatnu. Anđeli i ružice Lebde svrh Gospe blage; Oči joj. usne i lice Baš kô u moje drage.