Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
] Zar ja ne znam koliko je to što ja to moram! I to ja ja! Oh!”80 Junakinja tada, upravo kao čist reflektor, preuzima sabesednikovu (očevu) ponavljanu zamenicu ja, pa je u preokrenutome grama tičkom licu ogledalski ponavlja: „A da je on, on sada tu,