Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Sad je na nas red... Zloslutni i jezivi šum... užasni fijuk, sve jeziviji i strašniji. Mi sabismo glave. Zemlja zadrhta i prolomi se urnebesni prasak. Slušamo još tupe udare izbačenih busenova...
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Iza jedne stene njih nekoliko previjaju dvojicu ranjenih. Malo zatim sruči nam se na glavu čitava reka od kamenja, te se sabismo u gomilu. Odnekuda nose mrtve. Jednoga udarila u glavu pa mu oko iskočilo.
U tom momentu baš iz bugarskih rovova suknu raketla, i osvetli prostor kao na danu. Mi sabismo glave među kamenje. Gledam iz očnog ugla... Još treperi... Senke postaju sve veće. Mrak.
Mi sabismo glave iza zaklona. Naš puk pristiže, i nalete na mitraljeski snop. Razleže se jauk i naših i bugarskih ranjenika.