Upotreba reči sablasti u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

osete kobnu i sve višu Oči što su tude dugo svetlost pile, Kao vir dve ovce sa runom od svile, Kao krv dve noćne sablasti što sišu.

I poče da igra kao plamen, kao zraci, kao senke, kao žito, kao talasi, kao zmije, kao mačke, kao noćne sablasti. I u toj radosnoj i divljoj igri, ona razbi ogledala.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Ćutahu i među sobom ne govorahu ni reči. Prođoše park do osvetljenih stepenica dvorca, kao sablasti, pošto su, jedan za drugim, bili prišli biskupovoj ruci.

Osećao je, levo od sebe, hladnoću ritina koje su, posle duge suše, bile usahnule i videle se, obasjane mesečinom, kao sablasti. Oko njih je gusta trska čujno šuštala. Iza njih se videla reka, koja se činila da stoji, nepomična sa svojim vrbacima.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

” Ciga, mršav kao avet, Prijateljski daje savet: „Opusti se, čoveče, Vek ti ceo proteče U strahu od sablasti... Ne, neće te napasti!” „Više je verovatnoće Ako smatraš da hoće, Bićeš bolje sreće Ako držiš da neće...

Rakić, Milan - PESME

ZIMSKA NOĆ Palo je inje. Ko sablasti bele, U tankom velu kao da se ježe, Snuždeni stoje borovi i jele I opuštene zimzelene vreže.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Fluktuantne sablasti oslobodili smo se tek onda kad smo je fiksirali onako kao što seoski kovač pričavla šišmiša na vrata svoje kovačnice.

Da sam kojom srećom ili kojom nesrećom pisac, zacijelo bih progonio sablasti upornošću lovca na glave, ne hajući da li sam time prešao granice zabrana umjetnosti.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Još mnogo godina posle toga noću, kada mašta od dnevnih sitnih poteškoća stvori sablasti, često sam razmišljao prevrćući se po krevetu kakva bi me sudbina zadesila da me je rulja uhvatila i otkrila da ja nisam

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Bilharca koji me je razmrdavao svojim predrasudama protiv američke demokratije, i večnim primedbama protiv imaginarne sablasti koju je on nazivao ”američki materijalizam”.

Miljković, Branko - PESME

SLUGA MILUTIN Poslednju svetlost sablasti prate i bilje... Upotrebljiv samo u snu, svet nas vara! Varnicom nežnom niz crno kovilje Doželjen predeo obuze prevara.

Bojić, Milutin - PESME

Mrzi blage noći kad mirišu strasti, Kad nebo treperi, kad blista vedrina, Kad se reka vala mračna kô sablasti I crni se borje, caruje tišina. Ta svečanost puna čarobnosti neke Tako je daleko — puna čame gnusne.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti