Upotreba reči sagovorniku u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Nije rečenice više završavao. Imao je neke osmehe, koji su se činili besmisleni, sagovorniku, a pogled uz taj osmeh, kao što gleda lud na brašno.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Smješka se prosijedi putnik i sebi i svom nedoraslom sagovorniku, smiješi se oproštajno i s razumijevanjem nad glatkom spasonosnom vodom, koja smireno pokriva sve njihove tajne.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Pojava je, razume se, izvorno uslovljena govornom situacijom: govornik se obraća sagovorniku, sve meri prema njemu, pa je stoga za govornika ovo ono što mu je iza leđa, jer je njemu bliže nego sagovorniku; to je

obraća sagovorniku, sve meri prema njemu, pa je stoga za govornika ovo ono što mu je iza leđa, jer je njemu bliže nego sagovorniku; to je pak ono što je između njih, ako već nije bliže sagovorniku; a što je još dalje od to imenuje se kao ono.

ovo ono što mu je iza leđa, jer je njemu bliže nego sagovorniku; to je pak ono što je između njih, ako već nije bliže sagovorniku; a što je još dalje od to imenuje se kao ono.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Nije zgodno sagovorniku stavljati na uvid jezik, resicu i ždrelo, ako taj već nije nekakav vidar. — Pa da, zašto ne na Saborište?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti