Radičević, Branko - PESME
Ja je smotri na belome danku, Ja s njom šeta, al' samo u sanku, Al' će biti, biće i na javi. Sutra dan je, sutra danak pravi, Prvi dan mi srce vrelo reče, Dan prolazi zaman,
Davno starac odrvô se sanku, Raduje se gostu na uranku. Al' već stiže vojvoda Mileta, Već travicom do starca došeta, Živa Boga njemu je nazvao
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
I u blagom sanku iz prošlosti davne Bolnoj tici tako proticahu dani; Nit' se iz sna kreće, nit' oči otvara — I sneg tiho veje — da tiče
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Što sam negda zagrlio Dušom na uranku Pratiće me crnom grobu, Večitome sanku. Što je negda to mi i sad Širi, têsni grudi, Ja se i sad molim Bogu, Bogu sviju ljudi.
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Misleć’ nate, misleć’ na te, Trepavica kad mi klone, Pa u noći, u samoći, U tom sanku ružičnome, Kad se majka moja spusti — U tom sanku punom milja, Te nad nama ruke digne, Zajedno nas blagosilja — Od
na te, Trepavica kad mi klone, Pa u noći, u samoći, U tom sanku ružičnome, Kad se majka moja spusti — U tom sanku punom milja, Te nad nama ruke digne, Zajedno nas blagosilja — Od suza se more diže, Mi plovimo po talasu — Mila
Od rane će na srcu ti s’ Draga stvoriti, S njome možeš o tom sanku Milo zboriti. XLІV Kad prvo sunce Kroz goru sine, Na rosi vidiš Gde dršće svet; Cvetak se prene, A po mirisu
XXX Što je java tako kivna, Da ti veru svu potresa! Otkud sanku sila divna, Da otvori sva nebesa? Zasijaju zračne staze, Kâ da s’ u duž zvezde sjate, Vidiš svoje kako slaze, —
Ilić, Vojislav J. - PESME
I u blagom sanku iz prošlosti davne, Bolnoj tici tako proticahu dani; Nit se iz sna kreće, nit oči otvara I sneg tiho veje - da tiče
sa trskom pokrivene, I rujne večeri vaše, kad s roglja pesma vri, Kad mesec spokojno plovi i blista iznad mene, I sve u sanku spi.
Sa galija carskih, što na moru leže, Kroz večernji suton pucanj se razleže I dok sve u miru i sanku počiva Iznenadni šum se diže i razliva. 2.
Ja ću, u vedre dane, Bludeti kroz poljane; I u svom bonom sanku, U noći i uranku, Doveka biću s njime. Vi travne, vite staze, I vi pećine gorske, S prohladnim, blagim mirom, I vi