Ilić, Vojislav J. - PESME
I tako, u noći kasne, On pesme pevaše ove, uz udar santure glasne. Kada sam prošloga leta za toplu Afriku išô I uzgred Kordovu, Kadiks i pribrežja obišô Slučajno i ove pesme
Tamo mirta u večeri kasne Slatkim šŷmom o ljubavi zbori Pesma grmi uz santure glasne, I usklik se po pustinji hori. Tu istočnik hladnom strujom teče, I ružica sladosno miriše, I purpurom ukrašeno
Ne shvatam, ne pojmim reči, Al' s bolnom nekakvom mišlju na dušu padaju one, Tako rečito pesma i tako santure zveči! 1892.