Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Vodu na vrata! Obarajte grede! — čuje se dreka sa svih strana. Čitav oblak od vode sasu se na zid gdje su vrata. Pop taman da skoči još preko praga, a Burmazović, koji je stajao sa strane i ne videći popa,
Radičević, Branko - PESME
škropi, Ma ona oka opet ne otklopi; I tako dugo mučaše se tude, Al' najzad vide zaman cele trude, Te lati pušku, sasu je u glavu, I kraj nji pade u zelenu travu.
vije se zemljom i travicom A bratimi s puškom ubojnicom, Te iz trave junak posegnuo Puškom malom Ture pod pazuo I sasu mu zrna lamparice, Raznese mu bele utrobice; Ljuljnu s' Ture na svome konjicu, Pomože mu Srbin na zemljicu, Maši mu se
glave turske reže, Sekao je dok trajalo snage, Posekao četir ljute age, Al' mu snagu uze besni Rusta, U prsi mu sasu zrna pusta, Ustavi mu ono srce živo, Oh, Rustane, đavo te darivô, I tebi će suđen' časak doći!
Ćosić, Dobrica - KORENI
Luka sasu u koš vreću žita i uze katran da podmazuje točak. I pre nego što se vreća žita izmlela, Ti, sinko, bapnu na gubericu i
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Evo pogledaj!“ On uze pregršt soli, sasu je u vodu i razmuti je jednim štapićem. Za kratko vreme od soli se ne vide ništa više. „Gde je nestala so?
Onda uze onu posudu u kojoj je zrnce uglja sagorelo, skide sa nje stakleni poklopac i sasu njenu nevidljivu sadržinu u posudu stavljenu na vagi.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Lahor zastruji, zaćarlija odvojeno, odjelito, i mahom more se budi, oživljuje... Svježi maestral domalo sasu okolišem, zažamori živo i poče da plačka sure hridi... Danguba, prokunjavši, dohvati trstiku, nadije i zavitla u sunce.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— upitah ja Dulu. — Našli smo dvadeset i pet vorinti. Deset uze pop sebi za opijelo, a petn'est odnese knez sudu i sasu u carsku kasu. — A ko mu podiže biljeg? — Selo je podiglo biljeg svojoj Slatkoj Duši.
— veli Simeun, pa sasu dvije-tri zaostale kapljice na vatru, a plavičast plamen liznu uz jedan ugarak. — E, kad je tako, Simeune, onda Bože
Ćipiko, Ivo - Pauci
Krčmar se razljuti, ote mu je iz ruke i po volji naplati stari i novi dug. Pa kad se Vojkan usprotivi i, pijan, sasu grdnjama, ščepa ga gospodarev krčmar za šiju i izbaci napolje. Vojkan, posrćući, svali se u jarugu.
još se može... Pada li, pada... i učesta snijeg. Ali podnoć najednom sasu pušavica, kao brašnom iz pune vreće .. . No sve ništa, da ne duhnu vjetar: studen bije u obraz kao ledom...
Sluga kupi sijeno ispod konja i meće im zobnice, da su bješnji; kaluđerovoj bedeviji tek pregršt sasu; misli: uteče joj fra—Josin vranac!
—To je sve što imam! — govori Rade. — Molim te za ostalo pričekaj. Primi! Ne goni me!... Nije ti za glavu!... sasu sve najednom, jezivo, isprekidano...
Ilić, Vojislav J. - PESME
Raskrečen, u tome času, Sad kravar pothvati kovu, diže je i onda sasu Na svoju bunovnu glavu. I utom, sa sviju strana, Jeknuše veseli zvuci u susret granulog dana, I svest se kravaru vrati.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Pa poteže tešku topuzinu, njome lupa careve dvorove, sasu njemu stakla u pendžere. Kad se care viđe na nevolji, dade njemu curu na sramotu.