Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Tako me živi oganj ne sažegao! Tako me zemlja suncu ne otela! Tako me konjska kopita ne satrla! Tako me konjski repovi ne vukli! Tako me ne jela guba do pasa, a živina od pasa! Tako me ne klelo malo i veliko!
Ćosić, Dobrica - KORENI
— šapnu ona i ustade. Đorđe skoči s kreveta i sa stisnutim pesnicama pođe na Simku: — Ti si moja nesreća! Ti si me satrla i živog sahranila... Ja sam mrtav čovek, ja nisam čovek, ja sam kamen, ja sam ugašen ugarak... Ništa sam ja, čuješ li?
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Deca spavaju. Na koga liče? Snajka se, znam, satrla spremajući kuću. Sav gorim od nestrpljenja da u onoj istoj sobi, u kojoj smo razgovarali uoči njegovog venčanja, posle
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Mara nije satrla Dadaru kako su neki proricali. Pre bi se moglo reći da je on satro nju. Jedne noći pred zoru, Bukara joj je odsekao
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
ženo, svagdašna devo, da bude ta luna, njino znamenje, pod tvojim nogami, i satri rogove Toj varvarskoj luni, kakono si satrla glavu pregrdomu kaganu, što je bio veliko digao svoje rogove na krstne rogove, i povisi rog hristjanski, povisi tvoju