Dučić, Jovan - PESME
Kroz tamnu je pustoš moje krilo seklo, Gde sad sja tvoj pokret i tvoja reč zari; I kao da svemu ti beše poreklo, Sunce što mi otkri mesto sviju stvari.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
ne znajući ni sama zašto, njegovo ličenje na svoga oca, kada se razgnevi, pobesni, uvek nekako hladno, kao nož oko srca seklo.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Nešto zamršeno i teško vrtelo se po bolesnoj glavi i neizdržljivo raspinjalo mu i kidalo nerve, pa ga udaralo i seklo po slepim očima i mozgu. Svilaru se učinilo da je sve ono bio samo užasan san...