Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Vojnici slušaju i sumnjičavo vrte glavom. Po urođenoj selačkoj promućurnosti kao da uviđaju nemogućnost prelaza, i crne slutnje ih obuzimaju pri pomisli na vodu.
Progurasmo se kroz narod, koji nas je u čudu gledao, pojahasmo konje, i, onako okićeni peškirima kao da smo na nekoj selačkoj svadbi, poterasmo u galopu ka Milićevom brdu. Da mu samo izmaknem sa očiju.