Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
KONj 69 DANI CRVENOG SLjEZA 76 DJEČAK S TAVANA 77 POSLjEDNjI KALAJDžIJA 80 SUĐENjE 86 DOBRI MOMAK VASILIJE 89 STORUKI SELjAČAK 93 BRAĆA 98 BOMBAŠI PRED MUZEJOM 101 PLAVI LONČIĆI 105 RELEJNA STANICA 109 MILOŠ LISAC 113 ORASI 118 KOLIKO JE
E, baš za tobom plače toljaga, i to ona velikačka, konjska, goveče jedno. STORUKI SELjAČAK Okreni kako god hoćeš, ali sam od sebe, narodski rečeno — od svoje sudbine, vala ga, majci, nećeš pobjeći.
onda ti se, rode moj, tu negdje u okolini obavezno vrzma onaj naš tužni bezimeni seljačak, vječito goljušan i rijetko sit.
Dovikne mu to Vačkonja više prijekorno, a manje ljutito, razumije on njega, a seljačak se zaista izvlači iza osniježena kukrikova žbuna i, prije nego će išta progovoriti, kašljucne suzdržljivo i plašljivo, a
Iako vidi da je već „pročitan“, seljačak okreće na devetu stranu: — Evo, brate, ja taman pošo u selo, kad ono zapuca. Oho, velim ja, evo drugova.
Oho, velim ja, evo drugova. — Hm, drugova? — sumnjičavo će tetak Aćim. A kud si to ponio tu torbu, a? Seljačak se obazre iza sebe kao da torba ide otpozadi, a nije na njegovim leđima, pa se kao maličak i začudi: — Vidi ti, evo
Vačkonja se sumnjičavo zagleda u bezimena noćnika. Majke mi božije, imaš ti sto i trideset ruku. Na tu primjedbu seljačak se toliko zbuni da čak ne umjede ni da vrdne, već direktno, oči u oči, nađe se nasuprot intendantu.
Što da propusti ovakvu zgodu i da se zeričak ne okoristi. Na te moje riječi, seljačak sav prosinu i pogleda me milo, kao svog prirodnog saveznika.
Kad smo, napokon, krenuli naprijed, seljačak se prisoši uza me i, kad se u razgovoru malo raskravi, on poče da se povjerava: — Jesi li ga čuo: imaš, veli, sto
Šta li će tek sjutra bit kad taj čvrsto uzme dizgine u ruke? Seljačak šmrcnu i nastavi pomalo sanjalački: — Nema te bune i ustanka što se nije na nas oslonio.
Zato se i bojim da ne nagazim na Prvu ili Drugu četu Udarnog bataljona — zaprede seljačak. — Zašto baš od njih zazireš? — Ma u jednoj mi je sin, a u drugoj sinovac, brate moj mili, pa da ne osramotim dječake.
— Eno ga sad. — A bojim se i Trinaeste brigade, tamo mi je kum komandant. Nevolja jedna, pa eto ti. Seljačak se opet pečalno zagleda u široka Vačkonjina leđa pred sobom i potiho mi se požali: — Bojim se, brate, ovih raznih ...