Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Ta Ognjan će mi sad o Petrovudne izučiti i ostati kod kuće... Ako bog da zdravlja, daću odmah na jesen i Senadina. Neću ja da mi deca budu slepa kod očiju!...
Oru njive, popevajući i nadajući se dobroj godini. Tek u podne stiže Miona iz čaršije. Išla je tamo zorom da obiđe Senadina. Ona je održala svoju reč.
Dela uzmi — gladan si, znam... Bogami, i ja se zabavih malo dole u čaršiji... Da znaš kako učitelj hvali Senadina!... — Sedi i ti, nano, da ručamo zajedno — reče Ognjan lomeći i njoj parče pogačice. — Neka, sine! Ručaću ja kod kuće..