Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Rđo čupava, a ne rđo čađava! — Svejedno! Čije je to? — Moje, moje... — javljao se jedan s tezge, zagrcavajući se sendvičem — moja je rđa čupava!... U taj čas ušao je on. Pošao mi je u susret, sa širokim osmijehom.