Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
samo Slavena, bilo je revolucionara svih naroda u Austriji, ali je shvatljivo što sam se ja pri tome, poetski, setio Senja i Neretljana.
One bliže zadržane su za stanovništvo i mali lov. Čekao sam, noć sa punim mesecom, pa da otplovim do Senja, gde se, u kanalu Morlaka, osobito lepo lovi.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Sve tri su se vode sastanule Ispod Senja grada bijeloga. Puče puška u sred Senja grada, Ubi cara u sred Carigrada! U zlo ga je mjesto pogodilo: Pod koljeno u
Sve tri su se vode sastanule Ispod Senja grada bijeloga. Puče puška u sred Senja grada, Ubi cara u sred Carigrada! U zlo ga je mjesto pogodilo: Pod koljeno u srce junačko; Na nozdrve bubreg
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
zemlje, i uskočkom, u njenim pograničnim oblastima, uzduž čitave krajine, od Varaždina i Karlovca na severu, a preko Senja, Udbine, Kotara, Makarske i Gabele na jugu, do Boke Kotorske i Crne Gore.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Uskoci su više godina hrabro odolevali zajedničkom mletačko-austrijskom pritisku: bili nasilno iseljavani iz Senja i opet se vraćali u njega. Najposle su se neprijateljstva pretvorila u uskočki rat (1615—1617).
Mirom u Madridu (septembra 1617) obvezao se nadvojvoda Ferdinand da će uskoke ukloniti iz Senja u unutrašnjost, lađe im spaliti, a u Senj smestiti nemačku posadu.
junak — Mandušićev sestrić Tadija ili koji drugi — s obzirom na to da su Turci nazivali Senjanima ne samo ljude iz Senja nego ,,sve hajduke i zločince bez razlike“.
ne ima brade ni brkova, a ljevši je od svake đevojke, ono ti je đever uz đevojku, ono ti je kurvino kopile, a na ime od Senja Tadija; žešće guje u krajini nema u Turčina ni u kaurina.
Nema nama druga najboljega, nema nama od Senja Tadije! Bogme nam je Tade poginuo“. Onda Stojan iza glasa viče: „Đe si, brate, od Senja Tadija?
Bogme nam je Tade poginuo“. Onda Stojan iza glasa viče: „Đe si, brate, od Senja Tadija? Kakve tebe savladaše vile danas, brate, u morskoj otoci?“ Stojan viče, niko ne odviče.
“ Stojan viče, niko ne odviče. Opet Stojan iza glasa viče: „Đe si, brate, od Senja Tadija? Jesi li mi danas u životu?“ Onda junak u lužini viknu: „Đe si, brate, od Zadra Todore?
sa Kladuše Mujo s svojim bratom Gojenim Alilom; hoće Mujo curu i kočije, da on s njome bježi na Udbinu, ali ne da od Senja Tadija, već se tuku drvljem i kamenjem, najpotlje se s Mujom ufatio, ufatio u kosti junačke, pa se nose po zelenu
pjenam’ bijelijem, a Mujo je pola krvavijem; a oko njih Alil opskakuje, golu nosi sablju u rukama, pa udara od Senja Tadiju, — sedam ga je udario puta, sedam mu je načinio rana, sedam rana od sedam pedalja.
Ivanova majka: đe je Senje tama popanula, đe se vedro nebo prolomilo, sjajan mjesec pao, na zemljicu, na Ružicu, nasred Senja crkvu; đe zvijezde kraju pribjegnule, a danica krvava ižljegla, a kuka joj tica kukavica usred Senja na bijeloj crkvi.
Ružicu, nasred Senja crkvu; đe zvijezde kraju pribjegnule, a danica krvava ižljegla, a kuka joj tica kukavica usred Senja na bijeloj crkvi.
65 SENjANIN TADIJA Još zorica ne zabijeljela, ni Danica lica pomolila, od Senja se otvoriše vrata i iziđe jedna četa mala, za trideset i četiri druga; pred njima je Senjanin Tadija, barjak nosi Komnen