Upotreba reči senko u književnim delima


Kostić, Laza - PESME

Svecka ružo, vaseljenko, sirotanko, nezelenko, samoranko, svetla senko, a kamo ti tvog slavuja? — U to neki zvuk zabruja. Je l' oluja?

Pokojniče dragi! senko il' duše! prijane, pobro, Srbine, druže! Il' grobni nizu! il' rajski visu! uveli cvete! odnet mirisu!

Ili se sama iz grudi mi diže? — Oh, hodi senko, hodi — bliže — bliže!” Za ruku je rukom grčevito stisnu, od bola bula i od jada vrisnu, obneznani se, pade mu na

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

MOLITVA Oče naš senko sveta seda pogurena na drvenoj ragi. Sa loncem razbijenim na glavi i očima punim vetrenjača plavih.

Miljković, Branko - PESME

O zlatni talog vremena prostori Puni sunca! Senko, gde se ta zemlja skriva Gde materija sva od zaborava otkriva Vatru u sebi i dan bez jutra u gori.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Neka pada nad i vera, To mi ljubav, ne savlada — Ja te ljubim, prazna senko, I bez vere i bez nada! XI Bežeć’ nekud — dođoh, stigoh U tišinu gore svete, Pa dozivah bele vile, Što ih

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Ko da prazni buriće i da ukrašava ovaj šturi svet prepun šugavih ovaca? Dimitrije O Prohore, senko moja, stara otrcana smlato, veliki ludi čoveče i podvižniče, što se za jedan tren ne spustiš iz raja?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti