Upotreba reči senovite u književnim delima


Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

postala, očevidno, po jednoj izvesnoj kruški; verovatno je da su u izvesnom broju od tih slučajeva u pitanju demonske, »senovite« kruške. KUKOLj Kornrade (agroѕtemma gіthago). Kukolj, grahor (Šulek).

u žrtvu dušama — demonima plodnosti: unatrag αμεταστρεπτί ‹=ne obzirući se›) baca se demonima; da su tice i miševi senovite životinje, to je stvar poznata; za srpska verovanja upor. Prilozi, 3, 127 idd; Glas ‹SKA› 77, 27, idd.

potpunije: »Prema starinskim shvatanjima i našeg naroda i drugih naroda, drveta i biljke mogu biti — mada to nisu uvek — senovite, to jest, one pripadaju ili kakvoj duši (to su, na primer, voćke i loze koje se sade po grobovima; ruža koja je

U Rečniku su kao senovite označene mnoge biljke, i sitnije pored drveća, pa bi bio tačniji naziv »Senovite biljke«, ali je ostavljeno onako kako je

U Rečniku su kao senovite označene mnoge biljke, i sitnije pored drveća, pa bi bio tačniji naziv »Senovite biljke«, ali je ostavljeno onako kako je u rukopisu. Setva.

Ali to može učiniti i biljka koja nije tabuirana, jer mnoge su senovite, stanovi demona ili božanstava, sama božanstva i čak roditeljke prvih ljudi (upor.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti