Upotreba reči seosku u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

ima, sagna već nazimad u obor, pa nakriči Paji da ide kući i da gleda da opet ne bude kake štete, a on okrete pravo u seosku mehanu.

Dva sinčića i jedna kći. Sve jedno drugom do uveta. Najstarijem, Ognjanu, beše tek sedam godina. Seosku kuću ne može zadesiti grđa nesreća nego kad ostane bez muški glave.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

sve. Niko nije poznavao Crnu Baru kao on, i niko nije poznavao, čak i poimence, dečurliju seosku kao on. Stoku, koliko ko čega ima... sve! On je sve znao. Kruška ga je poznavao.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Ali obadvoje ljudi temeljiti. Djece nijesu imali, tijem su više računali seosku djecu u svoju. Ko nije imao čarapa, trebao je samo nedjeljom proći pored popove kuće, pa već više ne bi išao bosonog.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Ovako žandari sprovode seosku curu, inače hajdučkog doušnika i posrednika, zajedno sa pohvatanim odmetnicima: Na kraju kolone, nevezana,

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Boli izbor Janković je učinio kada je dao »seosku veselu igru« Blagodarni sыnъ (Lajpcig, 1789), koju je napisao Johan Jakob Engel, jedan od boljih proznih pisaca

52 Knjige su imale uspeha, i on počne izdavati ceo jedan niz pozorišnih prevoda i prerada: »seosku igru« Nagraždenіe i nakazanie (1807), Slepый mыšь (1809), Kreštalica (1814) od Kocebua, u rukopisu još ceo jedan niz

On je po ugledu na Ruse počeo realističku pripovetku u nas, stvorio seosku pripovetku, koja se docnije, naročito u Srbiji, razvila.

On je jedan od prvih i najobilnijih seoskih pripovedača naših, od onih koji su seosku pripovetku podigli na veliku visinu i stvorili od nje jedan od najrazvijenijih rodova srpske književnosti.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Da opet nije zametnuo kavgu? A kavge se za došljaka nalazilo na koju god stranu pošao: u seosku birtiju, u mlin, u crkvu ili u šumu po drva.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Selo se razlamalo od eksplozija šrapnela i razornih granata. Ali već smo premoreni... pa šta bude. Kroz jednu bočnu seosku ulicu vidimo kako naši pešaci, pognuti, u skokovima odmiču... Sami smo išli drumom. Ugledasmo i bateriju.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Čim uđe u sobu, devojka se skide, pa obuče jednu šarenu seosku suknju, na leđa metnu jeleče, pa iziđe da spravi sebi što za večeru. ...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

I tada mi je još ličilo na idilu. Tek sad, kad sam se sa Rijeke vratio, upoznao sam, i iznutra, seosku kuću, i kolibu.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Eto gde stoji, a potegne ozgo ćeramida, ćok u glavu, pa ubi na mesto!” Pošle me u našu seosku bakalnicu, koja je bila odmah pred kućom, da kupim što za pet para, soli ili bibera, pa će mi usput dati savete mudre

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„To ne. Ta on beše onda već okretan muškarčić koji je putem više trčkarao no koračao. A kad docnije pođe u seosku školu, evo ga svakog slobodnog dana da majku zagrli. Onda ga je uvek pratio jedan veliki lovački pas“. „Lovački pas!

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Zaobiđoše uzoranu njivicu, i kad se ispeše na breg ugledaše omalenu seosku kuću, koja na onom kraju do njih beše od brvana, a na protivnom, gde je soba, olepljena zemljom i zakrečena.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Majka mi je skrenula pažnju na to, ali nije ništa komentarisala. U to smo prošli seosku katoličku crkvu koja je je bila nalik na katedralu. Nju su sagradili, rekli su mi, nemački seljaci iz Ečke.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

hranu djetetu i njoj odštetu, te ono malo što imađaše odnesoše mu, kako on valjaše „na pravdi boga, da s njegovim podmire seosku drolju”. To je bio prvi i pošljednji put u životu što ga je žena poslužila, pa eto i taj se desio u zao čas! ...

selom, zaustaviće se pod murvom, odbacujući modrušaste dimove i premećući se s noge na nogu; dugo i dugo razgledaće seosku čeljad što brižna za poslom žuri.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Junakinja, koja ih je izazvala svojom kobnom lepotom prisilno silazeći iz visoke varoške u doseljeničku seosku porodicu, prešla je tragičan put žrtve. Siže se zatvara.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Rade se čudi što se gazda Jovo oborio na popa Vranu: ono jest, ranije bili su dušmani radi toga što pop zavrgnu seosku blagajnu, ali otkada se govori o nekoj slozi između lacmana u varoši, za koju govorahu da će biti od velike koristi

Mišljahu da neće živ osvanuti. Ivo, saznavši za seosku nevolju, veoma se uznemiri i rastuži. Za večerom, da odahne od očeva gnjeva i težačkoga tugovanja, iziđe napolje.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Oni mogu biti usko vezani za svoju najbližu palanku, a mogu sačinjavati sasvim zasebnu seosku organizaciju koja se uspešno brani od svake zajednice s palankom. Lazarići, na primer, držali se vrlo rezervisano.

nazebao, i umro; živica oko kuće zatrnjala; izlupani prozori zamuzgani i puni paučine; udovica dovela mlađu sestru, seosku jurodivu bogomoljku, i jurodiva čuva dvoje dece, a zdrava služi. Pa je zdrava našla zdravog i otišla.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Neće tebe tvoj striko, šalim se ja samo. Po visini Stric je ličio na svog brata od tetke, očeve sestre, krupnu seosku momčinu Nikoletinu Bursaća. Kad god bi ga gdjegod susreo, Nikoletina je dobrodušno gunđao: — Zdravo, brate Striče!

zatekne i gdje se pomalo krpi — vajkao se žandarmerijski narednik Dane Nakarada i od pusta jada odmah je skrenuo u seosku krčmu. — Čekaćemo ga ovdje, tu njega dovode svi njegovi puti.

Dobro znate da se ne smiju ložiti tolike vatretine, zapalićete nečije sijeno. Ja čuvam seosku ljetinu. — A mi čuvamo selo od ustaša — dočeka Mačak — zato smo naložili ovu vatru.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti