Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Supružnike nije terala natrag, u brak, samo ljubav, i crkva, nego i familija, i gomila rođaka – tako reći ceo serbski nacion. Brak je bio svetinja. Ropstvo doveka.
Sad je carstvo komersanata serbskih i u Vijeni. On se ne meša među njih. On misli da svi, serbski, oficiri treba da se odreknu selidbe u Rosiju, a ostanu u Austriji.
Pre deset godina, Marija Terezija pisala je, svojeručno, da su se serbski vojnici iz kraljevine Hungarije, Horvatske i Slavonije, po Bavarskoj, po Češkoj, po Italiji, protiv njenih neprijatelja,
Gospoža Huml je sasvim sigurna. Nije on prvi, ni poslednji, serbski oficir, koga ona skriva. A ima ona i sa Burgvahom dobrih veza. Još nikoga nije izdala.
Despot serbski, grof Brankovič, držan je, tako, u ovakvim sobama, a toliki su njegovi sunarodnici završili bili, u ovakvim sobama.
Kraj sveg uveravanja Agagijanijanovog, da je gospoža Huml sigurna, da ona zna da serbski oficiri dolaze u Vijenu radi svojih, nerešenih, molbi, i nepravednih kazni, da se tuže – Isakovič pomisli da ta žena
Nego pare i brilijanti! Glavno je da se Pavle ne prepadne i da bar jedan čin više traži! To su dobili svi serbski oficiri. Isakovič, međutim, nije Agagijanijana ni slušao, nego je hodao kao u snu.
A što je najgore, teško je sa njima. Svaki želi od drugoga bolji biti. Pa mu se čini da je opšti porok serbski: zavist! Isakovič mu onda reče, gladeći brke, da, što se njih, Isakoviča, tiče, lako će.
guverner Kijeva, predviđao je, u jesen godine 1751, formiranje, dva husarska puka i dva pešadijska puka, u koji će ući serbski emigranti.
Isakoviča, u Beču, bankar Kopša, i njegov dragoman, Agagijanijan, preselili su bili Isakoviča u traktir, koji su serbski oficiri zvali „Engelbirta“, a koji se nalazio na Landštrase. Bio je raj serbskih oficira koji su se selili.
Neka mu sad kapetan kaže: Je li to baš sigurno što je sekund‑sekretaru rekao: da bi SVI serbski oficiri, iz austrijske vojske, u Rosiju krenuli, kad bi mogli? Pavle na to reče: Svi – a krenula bi i čitava sela!
Raspitivala se, ipak, za Isakoviča, u Engelbirti, ali njega, tada, tamo, još nije bilo. Serbski oficiri u birtu nisu znali gde je. Tako su prolazili dani.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
U gradu se govorilo da će puk, kao i ostali serbski pukovi, biti raspušten i da će svi biti raspodeljeni među ostale pukove ćesarske, kao i drugi obični seljaci, beskućnici
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
i kmetovskim sinovima«, sa komoranskim šajkašima, on ne govori »knjiški skriveno«, no »prostim dijalektom«, »na serbski jezik radi razumenija prostim človekom«, »na prosto urazumitljnoje znanije srbskoje za seljane i proste ljude«.
godine Satіr Matije Reljkovića, pisan čistim narodnim jezikom, preveden je »na prosti serbski jezik«, to jest na ruskoslovenski.
Glavna ideja Jovana Rajića je srpsko rodoljublje. Njegov cilj je: »Serbski Narod po dostojaniju i priličiju perom opisav v kratcje proslaviti i iz tmi zabvenija vo svjet istoričeski privesti«.
1801—1803, u tri dela, izišla je u Budimu njegova Fνsika, »prostim jezikom spisana za rod slaveno-serbski«, koja je naišla na veliki odziv u srpskom čitalačkom svetu.
Ono što je 1826. pisao važi za njegov pesnički rad: Ja Serbin serbski čitam, pišem, I duhom serbskim k Rodu dišem Pa pesmom serbskom dižem Rod... JEZIK.
On je za oba jezika: Slavenski, serbski jezik — dva su puta! K jednoj celi vode nas. On razlikuje »vnešnje« i »vnutrenje« bogatstvo jezika.
Pored toga uređivao je Serbski lѣtopisъ u dva maha, 1842—1847. i 1850—1853; priredio je izvestan broj školskih knjiga, čitanaka i antologija, pisao
starinske i tuđe reči protiv kojih će se docnije odsudno boriti (kao: gospoža, primječanije, čuvstvitelan, serdce, serbski, nižajši, rasuždavati, prosvješčenije, vkus, črez, bitije, i tako dalje). Čak i u privatnim pismima iz 1814.
nedosledno, bez dovoljnog znanja slovenske gramatike, sa većim ili manjim dodacima srpskoga jezika, i to nazivaju »visoko serbski«.
Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA
MARKO: Bože sačuvaj; nego bi rad znati kakvim to jezikom govorite. Aleksa: Ovo je jezik slaveno-serbski; to jest serbski, no po pravilama uglađen, kojim su se najveći duhovi, kao Stojković, Vidaković, Vujić i proči u
MARKO: Bože sačuvaj; nego bi rad znati kakvim to jezikom govorite. Aleksa: Ovo je jezik slaveno-serbski; to jest serbski, no po pravilama uglađen, kojim su se najveći duhovi, kao Stojković, Vidaković, Vujić i proči u knjigama služili.
JELICA: A kako bi to srpski kazala? Ja dobra Srpkinja nisam. ALEKSA: A! To se serbski i ne može izraziti, nego slavenski, i to ovako otprilike: mzdopreimčivost. JELICA: To je teško.