Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Nisu bili krivi za bekstvo. Naređeno im je samo da, što pre, iz Temišvara, idu. Bili su dosadili i serbskoj majci, Engelshofenu. Među bratencima, posle toga, prvi je stradao Petar.
Noćio je kod jednog serbskog komersanta, u serbskoj varoši, ispod ruševina tvrđave u Granu. Kapetan, koji je doputovao sa Božičem, smešten je u komšiluku, kod apotekara
da oni, Isakoviči, znaju da ih je on branio u Beču, a da je i pri razvojačenju Potiskog krunskog okruga bio na našoj, serbskoj, strani. Znaju da ih nije dao ni kraljevstvu hungarskomu, lako.
Mislio je da su, i on, i oni, koji su ga slušali, iskreni. Isakoviči su bili navikli, u serbskoj miliciji, i među sirmijskim husarima, da opsuju mater, i vladici. Da Kostjurinu niko ne sme, ni u nos, nisu razumeli.
Tako je pisalo u pismima, iz Beča. Tako se govorilo serbskoj miliciji, i na opštenarodnom kongresu u Karlovcima, godine 1731.
A taj jaram bio je teži, nego onaj, koji je razvojačenoj miliciji serbskoj, ministar Kolovrat, u Vijeni (– za Srbe je taj ministar bio njihov sunarodnik, odrod, Koljivrat –), rešio da se po
Ona, prema Višnjevskovoj želji, posećuje, dvaput nedeljno, bolesnike i nevoljne u Podolju, u serbskoj varoši! Tako su lepo, u Tokaju, zajedno, proveli. Seća li se?
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Na naslovu Basana Obradović je stavio: »Musej sveščenik devojčicam i deci ja pojem«, i cela knjiga je upućena »ljubeznoj serbskoj junosti«, sa namerom da je uputi u svestan, razuman i moralan život.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Po novom pravopisanja načinu smatrajući na povod k novoj vesma nuždnoj Serbskoj Pismenici ili Jezikonauku spisan 1810. A izdao ga Vuk Stef. Karadžić. Beč 1833, 85—6.