Matavulj, Simo - USKOK
iz raznih nacija, čija su imena većinom danas u istoriju, bjehu im izbliza poznati, te pominjahu: vladiku Petra І; serdara Sava Plamenca; Sava Petrovića, brata vladičina; Vuka Radonjića, guvernadura; Đika Martinovića, serdara cetinjskog; draga
vladiku Petra І; serdara Sava Plamenca; Sava Petrovića, brata vladičina; Vuka Radonjića, guvernadura; Đika Martinovića, serdara cetinjskog; draga Jokova, kneza njeguškog. Od Rusâ: admirala Senjanina, pukovnika knjaza Vjazemskoga i druge.
Osobito se tu odlikova sokolasti Krcun Serdarev, sin oglašena junaka, serdara Nova Bojičina, koji pogibe pod Dubrovnikom i koga vladika ne mogaše prežaliti.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
“ (Veliki roždanik Mališe Serdara) Iako bi se, po mnogim nagoveštajima, uzrok takvo stanje morao tražiti u ustrojstvu društvenih odnosa, poetska
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
1831. je policajac u Beogradu, zapovednik (»bimbaša«) 2.000 Srba u Ključu, pomoćnik krajinskog serdara, istoriograf kneza Miloša, carinik, poverljiva ličnost za diplomatske misije u Crnoj Gori. 1836.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
SVE UMUČA, NIKO NIŠTA. KOLO Tri serdara i dva vojevode sa njihovo trista sokolovah, soko Bajo su tridest zmajevah mrijet neće dok svijeta traje.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Osta li bar djece od sinova?“ „Osta muško dijete od starijega: našlo se tri mjeseca po smrti očevoj. Glejte serdara. Velike li derte na srcu nosi!“ Primorci odoše svojim putem.
Ama nećemo tako! Nećemo da svijet reče: ’gle junaka i junakovića serdara Peja Grubanova, kako ne može da se utješi za sinovima što junački pogiboše, no nariče kao žena’!
“ odgovori brkonja. To bjehu: Radoje i brat mu, Petar i Marko, sinovci serdara Peja. Svu tu četvoricu vidjeli smo u kući serdarevoj, uoči Božića.
„Bole vas jednako svu četvoricu, jer ste se jednako i utrudili!“ primjeti njeki starac i pogleda serdara. Serdar se sad udobri pomislivši e će ih biti žacnule one riječi, pa će i on: „Jeste se iskinjili, vaistinu.
„Da“, zaključi medik, „vidi se, brate, vidi. I da nije serdara Peja kćer, želio bi je čovjek za ženu imati; junak, da mu se soj ne izrodi, a rđa, bogme, da mu tragu očisti!
Domaćica, snaha joj i kći, gledahu na serdara, koji mračna lica, pušeći, gledaše preda se. Medik se diže, te se stade protezati. „Ha, kako ti šklopću koščurine!
Na, pa nazdravi!“ reče Pejo pruživši mu prvu čašu. Cuca ne htje, kao iz počasti prema Petru, no mahnu glavom na serdara da dâ čašu šuri. „Drž kad ti velju!... Ti si brat Radojev; mio si mi s njega, a da ne s tebe!
Siti a razgrijani stadoše postari kunjati, pa žmirahu u serdara neće li ih ponuditi da liježu. On se tome ne stavljaše, jer mu pamet ne bješe doma; turio kapu na zatiok, čibuk
A sve ljudi vidoci i glasiti; ljudi kućići, prema tijem junačkim brastvima, koje pomenusmo. Svaki je od njih poznavao serdara i on njih. Sa svakijem se on i njegovi zvanci ižljubiše i za zdravlje pitaše, a to je, bogme, ponijelo komad vremena.
A bješe krupna ljudina taj pop. Manji nešto od serdara, a ni malo uži u plećima od njega. I nalikovaše mu liječak u licu. Razumije se, (u ono vrijeme) bješe obrijan i nosaše
“ zapita Gospodar, pošto onaj svrši, i pošto sva graja utoli. Svi se pogledi stekoše na serdara. On bijaše poblijedio. „Ja, Gospodaru,... ja ne velju ništa... No kako ti rečeš, onako će biti!“ „E, dobro!
„Poslao je jučer jednoga rođaka...“ Serdar se zamisli. Janko i Stana gledahu kradom serdara, u najvećoj zebnji, šta će odgovoriti. „Dobar čojak!“ odgovori Pejo. „Dobar i ima dosta svoga... Tje!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Ma otkuda ti znaš? — Čuo sam kada ste izabirali novoga serdara i vojvodu pred vojskom na Kosovu, pak rekoše naši stari: ko od nas dokaže da je u svom vijeku učinio kakvo junaštvo,
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
protivu „nevirnih rkaća“; kao god što u Dalmaciji ima bratstava koja su u neprekidnome nizu dala trideset-četrdeset serdara, barjaktara itd., tako isto ima ih iz kojih je izašlo toliko fratara ili popova (fratar je više cijenjen).
Jakšić, Đura - JELISAVETA
BOŠKO: Haj, da nam oca znaš!... RADOŠ: Možda i znam.... BOGDAN: Orlovića znaš li? RADOŠ: Slušâ sam za serdara Radoša, što su ga sa nevjerstva progonili... BOŠKO: Prognao ga je nevjernik!
(Vladika Vavila, a za njime nekoliko sve starih serdara.) KNEZ ĐURĐE: Oprosti, oče, Što slabom telu lomne starosti Krepeća sanka kradem časove.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
RIBNIKA 595 60 LOV NA BOŽIĆ 612 62 JANKO OD KOTARA I MUJIN ALIL 644 63 SMRT SENjANINA IVA 657 64 SESTRA ĐURKOVIĆ-SERDARA 661 66 ŽENIDBA MILIĆA BARJAKTARA 683 66 ŽENIDBA STOJANA JANKOVIĆA 696 67 ROPSTVO JANKOVIĆA STOJANA 712 68
Čubrilović — „rad kotarskih i primorskih serdara u XVII veku uzima kao nastavak akcije senjskih uskoka“ i, najčešće, stavlja u jedno isto vreme i Senjane i Kotarane.
“ „Eto knjiga, dva brata rođena!“ „Eto knjiga, dvije četobaše!“ Tako se oseća u pesmi Sestra Đurković–serdara devojčin isti odgovor trojici Turaka, ali uvek sa nešto drukčijim poslednjim stihom: devojka prvi put kaže da je
Kunovicu goru prejezdiše, spustiše se u polje kotarsko, ali Janko došô na biljegu, — sa Jankom su četiri serdara, sva četiri od ravna Kotara, i sa njima dv’je hiljade vojske Kotarana na glasu junaka.
Bog mu dao u raju naselje! Nama, braćo, zdravlje i veselje! 64 SESTRA ĐURKOVIĆ-SERDARA Otkada je svijet postanuo, nije ljepši cvijet procvatio što je danas na ovu godinu u Lijevnu, gradu bijelome, mila
postanuo, nije ljepši cvijet procvatio što je danas na ovu godinu u Lijevnu, gradu bijelome, mila sestra Đurković-serdara, po imenu lijepa Marija; glas je dala na četiri strane.
“ Veli Zuko Čulku barjaktaru: „Slugo moja, Čulko barjaktare, nije knjiga od naših krajina, ni od naših kotarskih serdara; već je ferman cara čestitoga, u njemu mi care zapov’jeda da pokupim četu po Udbinji, pa da idem Tijani planini, da ja
odbranio je Šibenik od turske opsade. Za zasluge u ratu dobio je od mletačkih vlasti čin kapetana i zatim serdara (1656). Umro je 1659. godine od rana zadobivenih u borbi s Turcima. Na prijepis pet stotina druga, tj.
oca Petra Smiljanića (1648), kao starešivna Bukovčana hrabro je vojevao protiv Turaka i dobio od mletačkih vlasti čin serdara.