Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Taj vladika je, sem toga, pred polazak, na put u Rosiju, sabrao črnogorske serdare (grof reče: Sirdaren) pa je počeo da deli oficirske činove, rođacima.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
O Kosovo, grdno sudilište, nasred tebe Sodom zapušio! VUK MIĆUNOVIĆ Pi, serdare, grdna razgovora! Što su momci prsih vatrenijeh, u kojima srca pretucaju krv uždenu plamenom gordošću? Što su oni?
Malene su jasli za dva hata. FERAT ZAČIR, KAVAZBAŠA Jok, serdare, ne ugađeš putom! Vjera turska podnijet ne može da se haba dokle glava skoči.
POLIJEGAŠE VUK MIĆUNOVIĆ (leži zajedno sa serdarom Jankom) Kud, serdare, hoćeš s tom pasinom? SERDAR JANKO Da je metnem odzgor svrh haljinah. VUK MIĆUNOVIĆ Koje će ti jade svrh haljinah?
SERDAR JANKO Je li mu se kuća iskopala? VUK TOMANOVIĆ Ne, serdare; ali što za fajdu? Ostalo je dvoje đece muško, jedno drugom vode dat ne može; i zgodna su kâ dvije jabuke.
SERDAR VUKOTA A misliš li, serdare njeguški, da bi bio ovakvi s očima? Pjesna dobra spava u slijepca, pogled smeta misli i jeziku.
SERDAR JANKO Izdati se nećemo, ama treba da se utvrdimo kletvom; zdravi je posao. VUK MIĆUNOVIĆ Kuni, serdare Vukota, ti, e najbolje umiješ, a mi ćemo svi vikati: Amin! SERDAR VUKOTA U pamet se dobro, Crnogorci!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „Fala ti Radoje, fala ti brate!“ reče serdar tronut do suza, „znam ja da je tako. Fala vi, braćo!“ „Pa i bez toga, serdare, ne vrijeđaj Boga! Nije li ti naknadio ovijem djetetom?
„Ne treba, serdare, mi smo se za to pobrinuli!“ rekoše momci veselo, a brkonja Radoje iskoči na vrata, te unese nataknuta brava, kojeg su
’ — i ja ga povedoh na zli put njegov!“ „Ne tako, serdare!“ umiješa se Ozrinić. „Da li nije časnije po nj, što je odmah primio crnogorsko krštenje, bez kojega se ni rođeni
Najzad Milić prekide mučanje. „Nijesam znao, serdare, da ti je to momče tako u srcu... Ono, znao sam da ga ti bješe prihvatio, da si ga vidao u svojoj kući.
Što me ucvijeli Janko!... Znao sam ja, znao, da je ti tražiš! Znao sam ja da ćeš je naći!“ „A što si znao, serdare?... Zar si slutio da će poginuti?“ zapita ga Milić, koji poodavno iđaše uza nj iako ga serdar ne opazi.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Idi!... Da, al’ pričekaj! Upitati te htedoh još nešto — Serdare, starče, jesi l’ pozvao Još ove noći da se saberu? Vladika, hoće l’ nam i on doć?
Il’ je zar i on, grešnik matori, Kurana priznô glupu nauku? VUJO: Pozvah ih, gospodaru, i svetoga oca, serdare i sve što sam na domu našâ — a to je malo, gospodaru, višina ih ode na razbojištu snagu kušat. — KNEZ ĐURĐE: Sad idi!