Matavulj, Simo - USKOK
Vladika i stariji glavari bjehu već na dnu stepenica. U pozadnoj tišmi naiđe na Krcuna Serdareva, koji mu ispriča šta je posvršavano.
Stigoše u brastvo podockan; ne čuše nigde glasa, sjem što uzavri lavež. Stane Serdareva otvori im vrata nakon dužeg dozivanja i lupanja.
Stane Serdareva, mati Krcunova, bješe unakažena. Brastvenici mirno sjeđahu pored mrtvaca na putu, slušajući potanko pričanje Marka
Ojađena Stane Serdareva imađaše gladu između kneževe i Mrgudove. Janko se oporavljao, ali nemađaše mira u duši. Prvijeh dana hodaše po
dođoše: Mrgud Šutov i sin mu Rako, Sveto Bojov i njegov Markiša, Puro Perov i sin mu Pero, Labud Markov i jadna Stane Serdareva.
A ti, Janko, baš ni bijele!? — Baš niti mu se govori, niti mu je do čega! — dodade Stane Serdareva, koja ga dotle pažljivo posmatraše. — Veliki je i tebi dert na srcu, dijete!? — Boli me glava, strina! — reče Janko...
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Pejo! podaj čovjeku čašu vina, napio si mu!“ reče tiho Ivana, serdareva žena. Pejo ne ču, niti okom trenu. Starica poduhvati dlanom lakat, pa nasloni svoje mršavo, žuteljavo lice na dlan, a
„A jabuko moja! daj mi ga amo!“ reče starac, pa uze dijete u naručije. „E očeva lijepa glava — da ga Bog poživi!“ „Serdareva tazbina!“ šapnu djetić što je pecivo obrtao, svome drugu. Na dvoru zatutnji nekoliko metaka i nekoliko pozdrava ču se.
“ viknuo je serdar kad ona o tome zausti. Dva dana pred Petrovdan, dođe momče iz serdareva brastva i reče da je pratio Janka do Bjeloša, da je otišao k Vladici, i da ih je pozdravio i poručio im da ga ne traže.
„Ne’š pobjeći valaj, po čuj! Čuj sad...“ Ona prikupi svu snagu i trznu se, ali snažna mišica serdareva, kao gvozden obruč, savila se oko nje.