Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „A s kojim, to?“ „Sa serdarom Pejom!“ Đakon dobro odiže obrve, a namignu desnijem okom — kao da shvaća na što onaj gađa. „Pokojnome Radoju nađe se đetić, a Peju đevojka, nekako iste godine, te ih vjeriše u kolijevci!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
— Pa zar to ne važi uvijek i za svakoga? Ta vjerovatno svako shvaća onako i u onim oblicima kako njegov mozak može da obuhvati i asimilira! — Ne, nije, nije! To se samo tako čini!
A djed-energumen samo bulji ponešto zakrvavljene oči i othukuje iz provelih, opuštenih obraza: čovjek ne shvaća. Prosto ne shvaća. Pa da! Mi se ne razumijemo, mi smo dva svijeta!
Prosto ne shvaća. Pa da! Mi se ne razumijemo, mi smo dva svijeta! Vi ste čitavi ogrezli u konkretnome, u praktičnome, u materijalnome.
— A on bulji i bulji oči, pod lalokom mu poigrava mala žica iz koje se svakog časa očekuje da prasne kap — i ne shvaća. Čovjek faktično ne shvaća!
Čovjek faktično ne shvaća! Pomišlja na starijeg sina, s plavom vitičastom kosom i s bradom à la Maksimilijan, što se u svojoj kožnatoj vreći
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
i smrče mu se u duši. Nije druge, razabire se i lijepo shvaća svoju nevolju, — ali učinjenome nema lijeka. A kad mu pogled pane na sinove i u pameti mu sine što bi se od njih
Ćipiko, Ivo - Pauci
Zašto da za drugoga plaćam?” Ne shvaća! — Kako će da shvati? Prosto, to ne bih mogao ni ja da shvatim! — smije se doktor. — A što ću mu ja?