Upotreba reči sijaše u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

Najviše ga zanimaše Milica. Ta ona ne bješe seljačka ljepota, tolika gracioznost, tolika umnost koja sijaše iz vatrenih očiju, pripadaše višem stvoru. I mladić se zanese.

Onda se Janko nagnu i poljubiše se. Pa, bez riječi, uđoše. VI Pošljednje noći godine 1815-e na vedru nebu sijaše pun mjesec i odsijevaše sa smrzla snijega po Lovćenu i po njegovijem obroncima i vrtačama.

— u božji tren pojedoše cijelu, pa odletješe! Tada se ja okretoh k vama. Vaše lice sijaše od radosti! Ja vam viknuh: „Eto sve bjehu na broju, osim pauna!“ A vi odmahnuste samo rukom i rekoste: „Bog s njim.

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

daljini, stene— Sav je predeo kud pogled okrene Blistao kao nekad stari Eden Pre negʼ iz nega Adam bi izveden: Kad svet sijaše nevinim osmehom, Još nezaražen smrću niti grehom Večnom lepotom večitoga sklada— Kad alʼ iznenada— Idući putem kroz

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„Proklet da je ko me danas u svačem ne posluša!“ Veličanstven bijaše starac u tome času. Sunce sijaše nad njim, i zraci mu odbijahu se od zlatnoga krsta; srebrena Vladičina brada i cijela mu glava treptaše u svjetilu,

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

On je gledaše ćuteći, gledaše je dugo i nemo, a iz pogleda mu sijaše takvo blaženstvo i takva strast, da ona odjednom pojmi sve.

Petrović, Rastko - PESME

”Ćuti, ćuti, grešniče. Pogledaj ovaj cvet! ”Sećaš se one zvezde što sijaše kroz usta seljaku? To beše sveža kap vode u njegovom stomaku.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti