Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
— I meni miriše vino! — uzviknu čiča Trišo — sigurno je blizu neka krčma. — A meni vjetar nanosi dah planinskog sijena. Znači da ta krčma ima i štalu — dosjeti se magarac. — Naprijed, junaci — komandova čiča.
Sad će se vratiti. Čiča Trišo baci pred svog magarca naramak sijena, ostavi ga s mačkom u kolima i krenu u krčmu gunđajući: — Najprije ću se dobro napiti da rastjeram tugu, pa ću tek
Matavulj, Simo - USKOK
Jârog žita, kanda, biće dosta, ali sijena žlje! Stoka biće zdrava, nâko se telad neće održati! Krtole, kupusa, duvana na pretek!...
Milićević, Vuk - Bespuće
globe na seljake, da ih optužuje i puni njima zatvore i ostavlja za njima nepoorana polja, nepokošene livade, nesadjevena sijena i nezasićene kuće.
Palili su mu više puta sijena, ne znajući da su dobro osigurana, i on je taj palež radosno dočekao i naplatio sa dobitkom.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Oho-ho-ho, znam ja njegove pute: do zore će smotati bar nečiji naramak sijena, ako već ništa drugo. — Hoće, vjeruj ti bogu — potvrdi maštoviti Đuro.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Ona i njen sin pođoše napolje, a on ih zamoli da polože što magarcu. — Jest, sada ću se brinuti i o tvom magarcu! Nema sijena! — osječe se ona, pa izađe. Kad on to ču, izvadi maramu, raširi je, pa zapovjedi da se magarcu da najboljeg sijena.
— osječe se ona, pa izađe. Kad on to ču, izvadi maramu, raširi je, pa zapovjedi da se magarcu da najboljeg sijena. Zatim reče ocu da ne može jesti prokisla pasulja, pa započe redati sve najbolja i najbolja jela i pića.
Kad ti maćeha i njen sin spaziše ispred magarca čitav plast najljepšeg sijena, odmah pojuriše unutra, pa kad tamo vidješe onolika gospodska jela zastadoše kao ukopani.
mora, u tom stigne i noć, a ja onda sjašem s čelca, pa ga pustim da pase, a pijevca svežem kod sebe, pa mu metnem sijena, a ja legnem spavati. Kad ujutru ustanem, a to vuci došli te zaklali i izjeli moga čelca: leži med!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Sveti Savo sa đakom stigne jednom čobaninu, koji je imao dosta sijena, i pošto ga pozdravi, rekne mu: — Molim te, da mi daš malko sijena za konja, veoma mi je gladna ova moja životinjica.
đakom stigne jednom čobaninu, koji je imao dosta sijena, i pošto ga pozdravi, rekne mu: — Molim te, da mi daš malko sijena za konja, veoma mi je gladna ova moja životinjica.
A čobanin mu odgovori: — E, more, ja sijena nemam; idi, prolazi i ne dosađuj mi! Produži sveti Savo put dalje i, odmakavši se nekoliko stotina koraka, zastane,
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
mora, u tom stigne i noć, a ja onda sjašem s čelca, pa ga pustim da pase, a pijevca svežem kod sebe, pa mu metnem sijena, a ja legnem spavati. Kad u jutru ustanem, a to vuci došli, te zaklali i izjeli moga čelca; leži med!
mora, u tom stigne i noć, a ja onda sjašem s čelca, pa ga pustim da pase, a pijevca svežem kod sebe, pa mu metnem sijena, a ja legnem spavati. Kad ujutru ustanem, a to vuci došli te zaklali i izjeli moga čelca: leži med!
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Kâ da meni s neba pada! Ej! ej!... Uto se vrati sluga noseći naručje sijena, kojim napuni najbolji krevet. Bješe ih u kući svega tri, otesanijeh sjekirom od bukovine, kao što su obično po
Bješe ih u kući svega tri, otesanijeh sjekirom od bukovine, kao što su obično po dalmatinskim selima. Povrh sijena sluga prostrije čiste plahte, koje izvadi iz bisaga, a svrh toga metnu pokrivače.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
mora, u tom stigne i noć, a ja onda sjašem s čelca, pa ga pustim da pase, a pijevca svežem kod sebe, pa mu metnem sijena, a ja legnem spavati.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Prijatan miris skorušenog planinskog sijena, s teškim smolastim zadahom mrtvih, sparenih jela i omorika, nekako teško pada čovjeku na dušu u ovoj zagušljivoj
Partenija se zavlači, 'nako gologlav, i uzdiše: „Ej, blentavi Partenija, šta učini sam od sebe! Izvuko' se ja iz sijena i primako' se brvnima. — Šuti, Mićane! — viče Partenija. — Šuti, ne diši! Eto ga! — Bradara, s kaluđerom na srijedu!
Ćipiko, Ivo - Pauci
A ljudi vele da je sijena dobavila i seoska blagajna što se tek zasnovala i da ga daje družinarima jevtino, čudo jevtinije nego što ga prodaje
Putem stižu ljude. Sigurno idu u varoš za istim poslom. Požure, kao da će sijena nestati. Vojkan ne može a da ne nabaci koju Iliji; veli mu: — Vidiš kako ljudi ne mare za blagajnu: ovi svi idu
— Što ne uze od popa Vrane sijena? On se sada za vas brine, — veli mu. —Što će meni pop kod tebe?. . —Pitao si. —Ko ti reče?
Idući, sjeti se paripa i sijena, pa se povrati da natovari. Muči se na svaki način, gleda uokolo da mu ko pomože, ali niko sada na nj ne pazi, pa ne
Prodaće suvišak blaga za koje preko zime nedostaje sijena, a svoga sijena neće prodavati. I zimus, valjda ono isto što je jesenas otac prodao u bescijenje, morade od gazde za
Prodaće suvišak blaga za koje preko zime nedostaje sijena, a svoga sijena neće prodavati. I zimus, valjda ono isto što je jesenas otac prodao u bescijenje, morade od gazde za skupe novce
Mišljaše: za sijeno biće blaga zima, a ono okrene oštra i snežna, pa u najbolju ponestade sijena, a za žito nije računao na kokoši i krmad, kojima bi se stara Smiljana u ljutoj zimi smilovala i pregršt po pregršt
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
do nevjeste do’di da mu reče konja da ostavi, pa mu ona besjedila mlada: „Ostavi mi konja debeloga, daj mu dosta zobi i sijena; siguraj mi gospodsku večeru, siguraj mi što u dvoru nemaš: debeloga ispod Skadra mesa, a pogače iz polja
Čitluk-sahibija je uzimao od žita devetak, a u ime devetka od povrća i sijena Tršićani (gdje sam seja rodio) davali su mu na poresku glavu po pet oka graha, po jednu oku težine i na kuću po junjgu
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Potrku, kao i mnogom drugom, ranije su se u mraku pričinjavala sve nekakva čudovišta: te nekakav div s glavom kao plast sijena, te strašan bradonja s lepezastim rukama i kandžama, te crna baba s torbom.
iza njegovih leđa, ispod njega poče s tutnjem da trči gola poljana, naletješe zatim šuštavi kukuruzi, a onda se neki plast sijena zaleti pravo na nj i nabi mu se na glavu. — Hvala ti, brate, što me sakri!
stričeva, tetaka, strina, baba i djedova naoružana svim i svačim, počevši od ljestava djeda Alekse pa do kuke za čupanje sijena koju je jedna bakica ponosno nosila na ramenu.