Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Kočijaš se ispeo na kola, pa nogom poturuje sijeno pod sjedišta. Pop iziđe na kapiju; u selu je još sve bilo mirno, samo gdjegdje što škripne đeram, ili lupne kapak od
Vi ništa drugo i ne znate! — reče Aksentije Smiljanić, i obrisa rukavom suzu. Mićo iznese Marin kovčeg i turi ga u sijeno pod prednje sjedište. Pop poljubi Maru: — Pođi s bogom, Maro! Neka ti je on u pomoći!
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
„Tri dana poslije poroda okupa se rodilja u vodu, u koju je metnula tri oraha, a onda stane na sijeno. Vodom kupa se zato da dobije hrane za dijete; a orasi i sijeno za to da bi rađala sinove.
Vodom kupa se zato da dobije hrane za dijete; a orasi i sijeno za to da bi rađala sinove.“¹¹ Na Kosovu se porodilja kupa u reci da bi i mleko, po načelu imitativne magije, poteklo
Milićević, Vuk - Bespuće
se po osamljenim brdskim krčmama pred kojima zakrčivala cestu visoko natovarena kola sa robom, sanducima i buradima; sijeno i trava prostrta ispred konja koji odmahuju glavama sa nataknutim zobnicama, dok im se kokoši, pilići i vrapci vrzu
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
žvakali nedokuvan kukuruz, Vasilije se nešto prisjeti i poče da gunđa: — Pa da, sad ona bira: valja joj travu, valja sijeno, valja repino lišće, a i napoja će se naći, dao bog nek ona samo izvoljeva ko kakva popadija, a ti, Vaso, tebi je dobar
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Opet spahija reče: — Čuješ, Vlaše, moje mi brade, nije pravo ni ti da moju livadu paseš; a znaš, bolan, da ja sijeno gonim za moje konje, jer ti imaš tvojega agu, a u turskoj živiš zemlji pa ne smiješ, bolan, tako slobodno kao Turčin
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Radun gađa s prozora od kule, sedminu je na obor ubio. No mu došla bješe pogibija: Turci bjehu slamu i sijeno oko b'jele kule nanijeli pa zažegli sa svakoje strane. Plam se digâ bješe u nebesa i kulu mu bješe dohvatio.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Otuda se reče: „Nad Hercegovinom se prosula Bogu torbica“. KAMENO SIJENO Išao sveti Savo sa đakom i tako dođu u Todorov do; to je bilo usred zime, kada su čobani na torini i kod ovaca.
Onda rekne đaku: — Đače, đe ono bi sijeno i čobanin? Obrne se đak put čobaninove kolibe, pa pogledav, — u čudu rekne: — Uh, oče, eno sada kameno sijeno i
Obrne se đak put čobaninove kolibe, pa pogledav, — u čudu rekne: — Uh, oče, eno sada kameno sijeno i kamene ovce! A sveti Savo će na to: — E, pa neka je, — i neka ostane kameno sijeno i kamene ovce.
A sveti Savo će na to: — E, pa neka je, — i neka ostane kameno sijeno i kamene ovce. I tako se i dan-danas zove Kameno sijeno u planini Todorovu dolu u Durmitoru.
I tako se i dan-danas zove Kameno sijeno u planini Todorovu dolu u Durmitoru. BANjA KOVILjAČA I PLANINA VIDOJEVICA 1 Koviljača je selo u Jadru (pod Gučevom,
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Niti me nauči kako se ore ni kopa, kako se sije i žanje, kako se u bašči radi a pojata gradi, kako se u mlin nosi a sijeno kosi; a sve ti prosto, ama čini mi se da ti ne znaš kako se u nas igra i pjeva, pa šta će mi tvoja nauka?
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— podvriskuje Simeun i jednako puca uz luke. — Eto ga, Gavro! Spasavaj! — Bježi, oče, u košaru... u sijeno! Mi se zavukosmo u sijeno.
— Eto ga, Gavro! Spasavaj! — Bježi, oče, u košaru... u sijeno! Mi se zavukosmo u sijeno. Partenija se zavlači, 'nako gologlav, i uzdiše: „Ej, blentavi Partenija, šta učini sam od sebe!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Eto, blagajna nabavila sijeno, otkle ga nabaviše i gazde iz varoši, pa ga svojima u dug daje po pet novčića kilogram, a gazde hoće osam i deset, a
U dućan kad stigoše, nađoše silu ljudi. Nadstojnik Vaso određuje kome se ima dati sijeno, a dućanski momak bilježi u trgovačku knjigu. Gazda Jovo pije kafu u pisarnici. Deset je sati.
— Otkud sada gotovih para, bog s tobom?! Dadoh sve za sijeno. —Ima ih kod vas, a imate se od šta naplatiti. —Čisto ti kažem: nemam. —Pa se smisli: —Dođi poslije, gledaću.
—Čisto ti kažem: nemam. —Pa se smisli: —Dođi poslije, gledaću. Ljudi sa Vasom pođoše da prime sijeno. Pošto je i Vojkan svoje dobio, svrne sa nadstojnikom u krčmu, časti ga da reče gospodaru za nj dobru riječ.
se na svaki način, gleda uokolo da mu ko pomože, ali niko sada na nj ne pazi, pa ne mogavši sam da natovari, ostavi sijeno, a paripa prazna prazna pred sobom. Izašavši iz varoši, prestade da grdi i, mjesto, toga, poče sam sa sobom da govori.
Pozna prazna paripa, pa iščekuje. Ne zna što bi od njega. A kad stiže, upita ga gdje mu sijeno. — Poslaću sjutra sina po nj, — veli mucajući, a jedva se na nogama drži.
Ono što mi je pokojnik dao o Svetoj Kati jedva je zaleglo za dućanski prekogodišnji dug, a poslije opet uzimao je sijeno ... Ti znaš čitati? —upita gazda. —Znam nešto sricati, i to štampano ... —A gdje si naučio?
A baš neki dan sračunao sam sve: ima oko hiljadu i osam sto talijera duga i nešto sitneža; tu su uračunane: sijeno, kamata i dućanska roba sve do danas... —Čudo! — izmače se Radi. —Nije malo, ne ....
Pa kako da obradi svu zemlju? Treba silu troškova, tuđi poslenici skupi, i sve poskupilo. Sijeno sa livada tek da zaleže za blago zimi; koze, što su najberićetnije i najizdašnije za seljaka, zabraniše, a duhan
— potvrdi gazda, dokučivši kud šiba pop—Vranina Besjeda, pa mu pade na pamet koliko škode mu je zimus nanio, kupivši sijeno za družinare blagajne, a radi li on to iz dobrote srca ili za koju drugu svrhu? .. .
— opazi gazda Jovo, razdrijemavši se; bio se naslonio glavom na trpezu i zakunjao. Sluga kupi sijeno ispod konja i meće im zobnice, da su bješnji; kaluđerovoj bedeviji tek pregršt sasu; misli: uteče joj fra—Josin vranac!
Stari Ilija pod zimu prodade gazda—Jovi žito i sijeno, kao i svake godine. Ostavio je samo toliko koliko mu se činjaše, onako po prilici, da će preko godine kući dostajati.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Što l’ odvrže mene u hajduke: ne rodi mi livada sijeno, ja pojavih u Moravu ovce, ja hiljadu dadoh za sijeno, a hiljada po putu ostade, ostade mi trista jalovijeh i ostade
Što l’ odvrže mene u hajduke: ne rodi mi livada sijeno, ja pojavih u Moravu ovce, ja hiljadu dadoh za sijeno, a hiljada po putu ostade, ostade mi trista jalovijeh i ostade stotina ugičah, bačiše mi trista jaganjacah; ali ide
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Hvala ti, brate, što me sakri! — dahnu poljar gnjurajući se sve dublje u meko sijeno. — Stigao si baš u pravi čas. Ćutao je tako neko vrijeme dopola zavučen u plast a kad se konačno uvjerio da ga za onu
Dobro znate da se ne smiju ložiti tolike vatretine, zapalićete nečije sijeno. Ja čuvam seosku ljetinu. — A mi čuvamo selo od ustaša — dočeka Mačak — zato smo naložili ovu vatru.