Kostić, Laza - PESME
Na Lovćen-kapi zamagli se hram, oblačak nad njim, crni jedan pram, sijevnu munja po tom pramenu, kâ da su slova u tom plamenu, lijepo čitam što mi piše plam: „Dok na tu zemlju ovi stoji
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
U kući Mačak pospano zijevnu i lampa dahom posljednjim sijevnu, pa naglo zgasnu. Zavlada mir... A noćnik onaj koji se krio Mudrijaš lisac glavom je bio.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Ali ono, pošto drugi put zagrmi i sijevnu, zaplače; za njim zavedoše se ostala djece. Majka ih miri, ali i njoj suze naviru na oči, i, pogledavši u svoga ćudljvoga
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— Ama, ko to večeras neprestano nadovezuje i bronda u mraku?! — razgoropadi se Simeun, skoči pomamno sa stoca i živo sijevnu očima.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Osvojila ga lagana osjetljivost, i on ne razmišljajuć ni o čem podao se prijatnu uživanju... A iz daljega tek jedvice sijevnu i zagrmi podmukla tutnjava. Ivo se veselo zagleda u već naoblačeno nebo.
Uto poče da sipa blaga kišica. No to potraja tek nekoliko časova, kad grdno sijevnu i zatutnji. Du'nu oštar zapadnjak. Tamni oblak nadvio se nad okolišem. Smrče se; sve žešće sijeva, sve bliže grmi.
„Sveta Marijo, moli za nas!” čuli se glasovi sve to skrušenije. Uto sijevnu vijugasto i zatutnji duboko. Iz daljega zahujila muklo čudna lomnjava i jak šum.