Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Šta je s Turcima? — reče neko. — Da ne pobegoše? — Ne. Sad se pribiraju. Sad će udariti silovito, ali to ništa nije!... Samo dobro gađajte!... A sad mir!... Zaćutaše. Tajac je bio kao u grobu.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Samo, ni Varvaru nije pokušavao da dobije, grubo, silovito, nego nežno. Kao što i treba, kaže – bojarku! Kad god bi uspeo da udalji, nekud, Petra, i Pavla, Višnjevski bi dolazio,
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
oko dizanja crkve nasred sela, Isakovič ode rado, uveren da je to sve bedno i ništavno, a da je ono što ga u ratu čeka, silovito i svetlo i može da se završi nečim divnim, i za njega, i za sve te njegove ljude.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Ni stvarnost, ni pusta mašta, nego: razigrana uobrazilja koja silovito stremi na jedinu slobodnu stranu — uvis, uvis, nikad dovoljno uvis!
Radičević, Branko - PESME
noću, Pevam, sele, što god oću: I što oću, ono mogu, Samo jedno još ne mogu: Da zapevam glasovito, Glasovito, silovito, Da te dignem sa zemljice, Da te metnem međ zvezdice.
Grdne su i spopanule rane, Al' se jošte silovito brane; Svaki vidi, mora se umreti, Al' i braću oće da osveti. Jošte gledni starca Milutina: Grdne rane dopao
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
gorucka u tamnoj dolini, i strašnog blještavog mjesečevog požara, hladnog i nevjernog, koji raste nad horizontom i silovito vuče u nepoznato.
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
I mora biti čovek ili žena koji umiru; jer se inače ne viče ovako, ljudski i mehanički, i telom i duhom, silovito. Izlazim iz čamca, idem lagano uz obalu, u tome pravcu. Mislim: Kako ne potrče svi onamo!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Serdareve runjave grudi nadimahu se i slijegahu silovito. Više odjednom potmulo je jeknuo. U jedan mah sav unutrašnji jad njegov skupi se, zar, ujedno, pa oduši u snažnom
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
„Zdravo! Zdravo! Zdravo! Zdravo!“ urla Jaćim, ali se vidi da ga glas sve više izdaje, jer je nekako naglo i silovito od početka nastupio, i jer sve više pada u vatru i napinje se, vratne mu žile nabrekle kao proširene vene na nogama, pa
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Nazuše lako opanke, — popustila koža i oputa. Nastajnog dana isto se radilo. Nije smetalo što je vetar silovito hukao i tresao maslinovim granama. Drugi dan, oko podne, ostavili su posao. Počelo je da rominja.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
pokreće ih neobična snaga: odvratnost prema stvarnosti, stvarnom životu („ukusu života“), koja se kod Rastka Petrovića silovito ispoljava kao kod retko kog našeg pesnika. U „Molitvi vuka“ prelazi čak u prvobitni, telesni gest zgražanja (pljuvanje): [.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
povratila nisu, Al dva velika hrta sad progone hučno mi stado; Pogledam: Turčina spazim besna na velikom hatu Kako silovito nagoni kerove, bije pištoljem. Dva mi se prasca već gušiše krvlju, penušiše s’ drugi.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
On sio na kućni prag, podnimio se na obje ruke, pa šuti i gleda u zemlju. — Neću! — izdera se Mijo silovito, pa podiže oči, u kojima se svijetlilo nekoliko suza. — Zar je baš do toga došlo?
“ Prepade se 'odža i pope se na munaru. Ja odja' ata i dado' da ga vodaju, pa se onda, kô kakav kesedžija, krenu' silovito kroz sokake i mále. Sve mrtvo ko groblje. Samo sabljetina o kaldrmu zvecka, a 'odža na džamiji uči.
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
Nazivao je to "patetikom uma", koja se silovito osetila u njegovoj najboljoj i jedno vreme veoma uticajnoj knjizi Vatra i ništa (1960).
Nastasijević, Momčilo - PESME
Grešniji kad samotan te zovem. Tuđa su deca iz tebe zaplakala. Smiluj se. Truje, ne celi tvoj lek. Silovito me čemerom prostreli. Hudi svoj, gospo, na pesmu proćerdavam vek. Zavapim, al’ izvije se glas.
Tuđa iz tebe bića hoću li voleti? Smiluj se. Truje, ne celi tvoj lek. Silovito me čemerom prostreli. Hudi svoj, gospo, na pesmu proćerdavam vek. BOŽJAK Prebol je. Kuži ova noć. Zemlja mi telo.
PREDVEČERJE Žarom zatamni u predvečerje tvar, i oči: bludu li, pagubi na rub il’ skrušenju. Ispolin anđeo silovito nad krovovima zatrubi. I ne vide ga, žarki stub, i ne čuju. On trubi, trubi u predvečerje strahobni rub.
VEST 1 Zaplávi na krila žar. Nebo to zemlji tobom silovito ustremi, Silo, Nerođeni, Ti. 2 Otvorite se, utrobe. Seme je ovo, plamena plamen-oplođenje.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
ispod zemlje ode, a spram svoga duhanja nigde skoro pak oduhe ne može zdesiti kud bi pak izlezao, ta i vrti se tam-ovam silovito navirući kud bi prošao: zato potresa zemljom, dokle kud zgodi koju duplju te opet izleze napolje.