Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Mala li je žertva sva Srbija od Dunava do mora sinjega? Na tron sjediš nepravo uzeti, ponosiš se skiptrom krvavijem; huliš Boga s svetoga oltara, munar dubi na krst
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
razvrata gnusnog on sanja obale puste, Gde stoje spomeni večni za rane njegovoj duši; On čuje potmuli ropot Jegejskog sinjega mora, I vidi galeba jato što nad njim se kliktanjem kruži.
Nikada se tebe nagledao ne bi'! No da mi je jedno: da postanem valom Sinjega ti mora, pa pred tvojim žalom Da vječito šumim i da pjevam tebi, I da s tobom gledam na tvoj Lovćen plavi!
Petković, Vladislav Dis - PESME
I pođosmo dale, u krajeve nove, Kroz dubodoline i visove gora, Da naše orlove i naše topove Prenesemo smelo do sinjega mora.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
pomoći, Detinjstva tvoga ljuljku zlaćenu Lubardama će dušman videla, Sin Arabije, besno rinuti U mutan pesak mora sinjega. JELISAVETA: Šta reče?... Zbilju?... Il’ šalu zbijaš s mojim teretom. LEONARDO: Oprosti, gospo!
Ne prezireš li brata i zemlju? Il’ u tolikih naših glavara Ne beše seje, kćeri, unuke? Nego nam s mora done sinjega U Crnu Goru — crnu nesreću!... JELISAVETA: „Nesreću?...“ Jest, ja sam nesreća! Rođena mi je majka nesreća!
Ilić, Vojislav J. - PESME
mirne gazele pasu i rajske tičice lete I Ganges večito šumi, Noseći sveštene vale sa daljnih indijskih gora U nedra sinjega mora... Da, mi smo već stigli tamo.
drevne palate njine, i njine pagode svete I Ganges pored njih šumi, Noseći sveštene vale sa daljnih indijskih gora U nedra sinjega mora. 1887.
1889. NA MORU JEGEJSKOME Na cvetnoj obali morskoj, stanovnik dalekih gora, Ja slušam potmuli ropot Jegejskog sinjega mora. Preda mnom prostranstvo puklo... Svedoci vekova slavni. Sa dna se podižu morskog Olimpa visovi tavni.
razvrata gnusnog on sanja obale puste, Gde stoje spomeni večni za rane njegovoj duši, On čuje potmuli ropot Jegejskog sinjega mora, I vidi galeba jato što nad njim s kliktanjem kruži.
Šantić, Aleksa - PESME
Nikada se tebe nagledao ne bi'! No da mi je jedno: da postanem valom Sinjega ti mora, pa pred tvojim žalom Da vječito šumim i da pjevam tebi. I da s tobom gledam na tvoj Lovćen plavi!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Veli Zuku Čulko barjaktare: „Ne budali, dragi gospodaru! Daleko je Tijana planina: odavde je do mora sinjega ravnih, Zuko, trideset konaka, a uz more tridest i četiri do Tijane, visoke planine; uz planinu, kažu, tri konaka — đe