Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Turčin povadi nož i počne Stanoju glavu seći; a Nikola, sinovac Stanojev, koji nije ni 20 godina imao, kako vidi to, utrči u vajat, uzme kneževu šišanu, i poviče: „Nećeš, Turčine, ni
Krv za krv neka ide”. I da bi se sinovac knežev i seljaci uverili, da je Turčin zaista ubijen, otvore vrata oni Turci i izbace Turčina napolje.
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Njegov sinovac Paja sluša ga u svemu: i čuva volove i svinje i ide u drva i vodenicu i gde god što zatreba. Samo je malo trom i jednako
samim Osojem — punu svačega, pa pred kućom veliku lisnatu lipu, pod kojom se beše jedno jutro, rano, namestio njegov sinovac Vujo s nekakvom debelom iglom i koncem u ruci da prišije, Dok se pop ne probudi, još jednu zakrpu na svoj već sasvim
Matavulj, Simo - USKOK
Kad on svrši, Mrgud opazi: — Valaj, pravo imate što se sprdate! I đeca su ih sjekla! Znaš, Janko, da je sinovac vladičin, Joko Perov, posjekao dvojicu tijeh uskogaća, pa mu danas u plemenu zato ne daju mira, no ga zadijevaju!...
Onaj mali Šuto Mirkov, što je okretao pecivo u kneza, bješe mu sinovac, siroče ostalo rano bez roditelja. Mirko Jokašev, udovac, najličniji od sviju brastvenika, najzadružniji, imađaše
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
* VASILIJE PETROVIĆ Rođen 1709. u Njegušima u Crnoj Gori, sinovac vladike Danila, Vasilije Petrović je bio namenjen za vladičanski čin. 1749. on je arhimandrit cetinjski, 1750.
MILETA JAKŠIĆ Sinovac Đure Jakšića, Mileta Jakšić rođen je 1869, u Srpskoj Crnji, u Banatu. Svršio je gimnaziju u Novom Sadu, bogosloviju u
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Zašto baš od njih zazireš? — Ma u jednoj mi je sin, a u drugoj sinovac, brate moj mili, pa da ne osramotim dječake. — Eno ga sad.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Pre nego skočiš, ne viči hop, magarče dragi, gruhnȏ te top, ne njači tamo gde peva pop. KOSMIČKI SAN Moj sinovac, dečak mio, noćas čudan sanak snio: u kosmosu da je bio. Prošetalo vredno dete, obigralo sve planete.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Ahmetov sinovac, Jusuf, gotovo odraste u Markovoj kući. Za njega se znalo da ga Ahmet, pošto nije imao dece, najviše voli i da njega
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
On isti gledaše zamišljeno u oganj, držeći odignutu napunjenu lulu, koju zaboravi prižditi. Sinovac mu Marko, videći to, saže se, dohvati ugljen i metnu na duvan, pa mu reče: „Puši striko!
„Pa lijepo!“ reče Vladika. „No, vidiš, gospodaru, taj mi sinovac Kićun slaboduh i neviđen!“ Đakon se umiješa. „Valaj, zaista čudo, Gospodaru... Znam ga ja.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Kad velikaši buzdovane lome, narodu kičma puca. — Kad lisica predikuje, pazi dobro na guske. — Kad se sinovac ženjaše, strica ne pitaše, a kad se raženjaše, i strinu pripitivaše. — Kad sultan nazebe, raja kija.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
46. KO UMIJE, NjEMU DVIJE. Bio stric i sinovac, pa reče jednoć sinovac stricu: „Hajde, striko, da idemo u četu.” Stric pristane i pođu.
46. KO UMIJE, NjEMU DVIJE. Bio stric i sinovac, pa reče jednoć sinovac stricu: „Hajde, striko, da idemo u četu.” Stric pristane i pođu.
” Stric pristane i pođu. Idući putem sustignu jednoga čoeka đe vodi dva brava na uzlici. Tada reče sinovac stricu: „Hajde da ukrademo sna dva brava.” A stric mu odgovori: „Kako ćemo, jadan bio, ukrasti, kad ih vodi za uzlicu?
Kad naljeze onaj što ćera dva brava, digne opanak pa ga opet badi govoreći: „Što će mi ovi jedan?” Čuvši to sinovac otrči opet naprijed, pa i drugi opanak izuje i baci na put, pa se opet sakrije.
U tome | se oni prišuma pa odriješi dva brava i odvede stricu. Poslije toga pođu dalje stric i sinovac da četuju. Idući tako vide jednoga čoeka đe ore njivu su dva vola.
Poslije toga pođu dalje stric i sinovac da četuju. Idući tako vide jednoga čoeka đe ore njivu su dva vola. Tada reče sinovac stricu: „Hajde da mu ukrademo jednoga vola iz rala.
” Pa ce brže bolje vrati k ralu da vidi jecy li mu obadva vola, kad tamo, a sinovac se prišumao i ukrao vola iz rala. Tako stric i sinovac ućeraju vola i dva brava. Idući otole dođu na jednu pećinu.
Tako stric i sinovac ućeraju vola i dva brava. Idući otole dođu na jednu pećinu. Onđe stanu pa zakolju jednoga brava, ogule ga i pripeku.
A pošto ga ispeku, onda stric reče sinovcu: „Hajde da jedemo.” A sinovac mu odgovori: „Sad ćemo, | striko, dok se malo ohladi.
” Stric pristane na to, pa iziđe pred pećinu i stane baukati: „Bau! bau! bau!” A sinovac mu odgovori iz pećine: „Ne bojim ti se ja baukanja; ti si, striko.
bau! bau!” A sinovac mu odgovori iz pećine: „Ne bojim ti se ja baukanja; ti si, striko.” Tada uđe stric unutra, a sinovac iziđe na polje pa uzme mješinu od zaklanoga brava, te je napuše pa udri po njoj palicom i viči: „Jaoh za Boga!
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Vozari izvedoše Brnu, pa legoše pod rakitu. Stric i sinovac pođoše mučeći kroz dubravu. Lišća još bješe na staroj drevadi, ali još više šušnjarka po ledini.
Dvojica samo bjehu mršavi ljudi. — A je li ti to sinovac? — zapitaće ponajstariji, dignuvši naočare s nosa na čelo. — Jeto jest... Ajd’ učini svoju dužnost!
Đakone i đake poduši smijeh. Kuvar se snebi, pa zapita dječka: — Koji si ti? Koga tražiš? — Ja sam sinovac vra-Brnin. — A! Tako! Živ bija... Vidiš... ovaj... ja nisam redovnik, nego lajik...
— reče Bujas. Đaci su dugo sjedjeli, pa se istim načinom vratiše u manastir. Sutradan začudi se fra-Brne što mu sinovac ranije ne donosi vode i žerave u mangalju; zovnu ga, dva-tri puta, pak otide u prednju ćeliju, a kad tamo Bakonja slatko
— Ta-ako!! — veli Brne, pak brzo dohvati sa police onaj prutić kojim ga je obično sinovac češao po leđima i njim ga ošinu. — Ta-ako, magare od magareta! Počeja si se već gospoditi, a!? Da te ja budim, je li?..
“ — gledajući glupo. Odatle Bakonja ode ka kovaču, te uze kliješta. — Danas ti je sinovac vrlo vridan — reče Srdar za objedom.
Bakonji bi milo, čuvši što jedan govori o njemu: — Vidite li — veli — ovoga dijačića? Ovo je sinovac Naćvarev, ali se, gospe mi, nije na nj uvrgâ. On je juče priplivâ riku na konju, kâ i Srdarina! Šta mislite?
Najzad, zamoren, nadu obraze i leže potrbuške, te ga sinovac poče češkati a oni izađoše. Bakonja je nestrpeljivo očekivao da dozna mišljenje svojih starijih drugova o stricu, te
Što se pak tiče liječenja Pjevaličinijem načinom, fraBrne uvede ovaki red u svome životu. Jutrom, pošto bi mu sinovac sve učinio kao ono sad, Brne bi izišao tačno u osam časova, pa bi, jednakijem, odmjerenijem korakom, otišao do kraja
A ti, pošto se odmoriš, pošto te ona zapita ko si, učini se nevješt i kaži nemarno da si sinovac Brnin. E, već zamišljam šta će biti. — E, baš ću tako učiniti!
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
OD Sereza do Vasjata, n od Debra do Ćustendila spominjano je njegovo ime i pronošena hajdučka slava. Sinovac čuvenoga Lazara Ćaje, svoga oca je sahranio u pravoslavnom groblju, a muslimanstvo prigrljavao utoliko ukoliko mu je
Dakle, ništa neobično... Jablan Kasalo i Arslan, Košutanov sinovac, bili u ratu zajedno. Sela im jedno do drugoga, oni drugovali još za kozama; između porodica od starina pobratimstvo.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
taj ni snagu salomi. VUJO: Bog da mu dušu prosti!... A bješe sinovac, da već ne žnavah valjastijega, a pristâ bi bo’zna srcem viteškijem i uz Obilića... E! e, gospodaru!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Imaj ti dobra gospodara, pa se ne boj nikoga, već boga! U Ilijinoj kući logom leži sinovac mu Niko. Otkada mu roditelji pomriješe, živio je inokosan u svojoj kući.
Stric Petar znao je zašto ga zove. Sinovac, po svojoj prilici, nije duga vijeka, a posjeduje svoj dio imanja, kao on i brat, pa kad bi bio u njegovoj kući, što
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Zato prokle ga otac njega i sva mu porod te ostaše i do danas crne džaje. Opi se Lot, Avramov sinovac... posle kajući mu se zato po Avramovoj zapovesti tri usađena u zemlju s vatre crna ugarka dotle valjalo mu ih je iz