Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
II DEO: OSVETNIK 1. PAUK Napolju tužno jauče vetar kroz ogolele grane i kiša sipi... A pomrčina kao u paklu. Po takoj noći ni hajduk ne hodi; niko koga nevolja ne goni neće maći ispod svoga krova; i
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Oseća se čovek pod njim kao vojnik pod prokislim i mokrim šatorom. Sitna kiša sipi, sipi povazdan, od jutra do mraka, i celu noć bije monotono u prozore, i ujutru opet osvane oblačno nebo, kiša i
Oseća se čovek pod njim kao vojnik pod prokislim i mokrim šatorom. Sitna kiša sipi, sipi povazdan, od jutra do mraka, i celu noć bije monotono u prozore, i ujutru opet osvane oblačno nebo, kiša i blato; i
nebo, kiša i blato; i vidiš samo pokisle kokoši pred kućom i čavke na granju, i vrapce čuješ pod strehom kako džakuju. Sipi sitna kiša, pa probija i sirotinjski doroc i gazdinsku kabanicu; pada jednako i pravi po putu blato preko članaka.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Slušam...«, a sa strane piše crvenim slovima »Pozdrav bratskim amaterima sveta!« Sipi prolećna kiša, pa nam se niz lice sliva crvena boja krep-papira.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
DANI CRVENOG SLjEZA DJEČAK S TAVANA Prolaze godine, kažu (nikako da se uživim u tu neprijatnu priču!), sipi toplo mlivo dana i noći ispod dosadnog vječitog žrvnja, a u meni nikako da iščili i ostari sjećanje na jedan sjenovit
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Praskozorje sa Boranje crvenilom snop odžanje i oblije trbuh zmiji u svetlosnoj utopiji. Sipi polen, sipi lirski, čudotvorno, alhemijski, a ništica šišti, škljoca, guta majku, grize oca i oštreći ljute kandže
Praskozorje sa Boranje crvenilom snop odžanje i oblije trbuh zmiji u svetlosnoj utopiji. Sipi polen, sipi lirski, čudotvorno, alhemijski, a ništica šišti, škljoca, guta majku, grize oca i oštreći ljute kandže ljušti koru
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Vrti se žrvanj, zubat i težak, ovijen lakog vetrića dahom, vodopad brašna bezglasno sipi, pokriva dedu pamučnim prahom.
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
Mršavo maleno kljuse Lagano taljige vuče, a vrat je pružilo dugi — I kiša dosadno sipi, i sprovod prolazi tako, Pobožno i polako. SUMORNI DAN Kiša sipi...
SUMORNI DAN Kiša sipi... U daljini Povila se magla gusta; Dan prolazi u tišini, Gora nema, polja pusta. U Mrtvilu sve počiva, Nigde nema
Napolju mrtvilo vlada, I sitna kišica sipi i gusta caruje tama. U tom se kucanje začu. U krčmu uđe naglo Čudnovat nekakav gost; usne mu grozno se smeše, Iz
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
A tu se delila i hrana. Ogromni kazani su se pušili i debeli kuvar je već nalivao velikom kašikom. — Sipi, sipi, majku mu, nećeš da bankrotiraš... — Ajde, eve da te častim. — Pa uvati bre koju „vešticu“...
A tu se delila i hrana. Ogromni kazani su se pušili i debeli kuvar je već nalivao velikom kašikom. — Sipi, sipi, majku mu, nećeš da bankrotiraš... — Ajde, eve da te častim. — Pa uvati bre koju „vešticu“...
Uostalom, baš me briga!... Ja dalje od žice ne mogu! Suri oblaci spustili su se gotovo do zemlje i iz njih sipi jesenja kiša, uporno, jednostavno... Sedimo šćućureni u zemunici i s dosadom slušamo monotono šumorenje kišnih kapi.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Po celom nebesnom svodu navučen je sumoran pokrivač zagasite tamne boje, iz koga neprestano sipi ona sitna, vlažna, dosadna izmaglica, koja ukvasi čoveka gore od pljuska, a traje danima, nedeljama...
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Hijeroglifi mirno stoje, automobili se vrte i jure oko njih, a nikako da ih pročitaju. Kiša sipi, sitna, beskrajna – no to ne treba nikog da uznemiruje.
Rakić, Milan - PESME
'' Sipi pomrčina kao sitna kiša I zasipa stvari pred nemarnim okom, I, dok noć postaje mrtvija i tiša, Sve spava u miru tamnom
Pandurović, Sima - PESME
Mutna jesen ova Očajno se u nedogled širi, Kada suzi sa svakoga krova, A srce se s propadanjem miri. Hladno, sipi... Blato. Vlaga. Bare... Vidiš kako bašte kobno žute. Naše nade nepovratno stare; Naša srca mogu još da ćute.
vidika a uvela srca; Gde nit’ se živi niti časno gine, I gde se kopni, povodi i grca; Gde crna čama stalno sipi na nas, K’o sitna kiša, k’o strašna fatalnost, Nekad k’o juče, juče kao danas... Samo ne ovo, samo ne banalnost!
Ćosić, Dobrica - KORENI
Rasporeno, ono sipi snegom. — Sin... Biće ti žensko! — preglasno reče Đorđe. — Kladim se u po deset nadnica. Pristaješ? — Šta će ti sin?
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Mršavo maleno kljuse Lagano taljige vuče, a vrat je pružilo dugi... I kiša dosadno sipi, i sprovod prolazi tako, Pobožno i polako. V. Ilić CII POSLEDNjI GOST Ponoć je odavno prošla.
Napolju mrtvilo vlada, I sitna kišica sipi, i gusta caruje tama. U tom se kucanje začu. U krčmu uđe naglo Čudnovat nekakav gost: usne mu grozno se smeše: Iz
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
— Je l' ono more? — Šta? Slave mi eno mora! — More! — Gle! Gle! — Eno mora! REKONVALESCENTI I danima tako sipi, rominja, kisne, pa mokro sve, i teško, i uvijeno gustom kišnom maglom.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Sa streha i iz natmureno srebrnasta neba sipi i kaplje sitna rosa, koja obuhvata cela čoveka, prodire mu do tela i, čini ti se, uvlači se i u samu srž koščanu...
Petković, Vladislav Dis - PESME
1904. POGREB Polagano sprovod ide... Kiša sipi, prska blato; Lica vlažna, setna, bona; Tiho, teško zvone zvona. Sa pogledom, k'o sanjivim Moja draga bleda, nema, Ide
“prazno li je...” Krst uboden, kuća nova, Tvome dragom već gotova; I inače sve se stiša; Još promiče, sipi kiša. I ta kiša otkud danas! Da l' to nebo plače za nas!... — Oh, što neće uvek liti! ... Kako l' će ti sutra biti...
Ćipiko, Ivo - Pauci
Rade izbi u dvorište. Kiša sipi. Po dvorištu kokoši, patke i guske lepršaju se i lepeću krilima, sa prozora gospa Pava, žena gospodareva, baca im
Uto i Jure priđe k njima. Svi ostadoše na nogama. Zadugo niko nije govorio, a kroz prozor vidjelo se je kako sipi kiša i nazrijevalo se natušteno nebo. — A bićete čuli, — nanovo progovori stari, — kako će nas posvema ucviliti...
Ure udarahu odmjereno, podmuklo; iz natuštena neba poče da sipi, a on požuri kući, da ne pokisne ... * Nekoliko dana iza toga, Ivo nalježe uveče na dva težaka pred Jurinim dvorom.
Ilić, Vojislav J. - PESME
I nigde zraka od života nema, Proletnji davno izumro je kras; Kišica sipi... A iz sela malog Večernjeg zvona razleže se glas...
Mršavo, maleno kljuse Lagano taljige vuče, a vrat je pružilo dugi I kipta dosadno sipi, i sprovod prolazi tako, Pobožno i polako. 1886. (TO JE BILO - SEĆAŠ LI SE?) To je bilo - sećaš li se?
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Između dve granate vrbe, ciganska busača. Ciganin nakupio okoraka, naložio vatru, spremio žar. Žar je modra, i u nju sipi vlaga. Ciganin dohvata iz čančića sitnu ribu i baca je živu na žar. Za trenutak, ribice su mirne.