Upotreba reči sićušni u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Širok je front ratnog artiljerijskog puka, i krila su se gubila u pomrčini. A ludi, sićušni, maleni, promicali su sa fenjerima.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Naposletku, ostatke najvećih morskih gorostasa, kao što su kit i ajkula, pojedu sićušni organizmi planktona, tako da se cela istorija svodi na jedan takav večiti ciklus.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Svako takvo zrnce možeš razdrobiti u sitan prašak. I taj prašak, koliko god da ti njegovi delići izgledaju sićušni, možeš razdvojiti u još sitnije deliće. Evo pogledaj!

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

s ponorima svoga bola i s buktinjama svojih radosti, i naše „beskrajno veliko“ , „bezgranično” — priviđali su mi se kao sićušni atom tvari u noktu malog prsta nekog ogromnog zvijera; koji, sa sebi sličnim bićima, u nekom višem, svome svijetu, sa

Jer ima nešto tragično, nešto veledušno u tome: biti sam kriv svojoj nevolji; nešto što otkupljuje. Nešto šta sićušni duhovi nikad neće razumjeti. Čovjek je često svoja žrtva. A ko to nije, njemu su često žrtve drugi.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Uzmite, na primer, naše Sunce. Sićušni kvanti energije iz bezbrojnih atomskih topova izbacuju se na hazardan način, očigledno bez nekog određenog cilja.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

— Sasvim. A čovek je razumom svojim potčinio sav ostali sićušni svet. Ti isti ljudi, razumom svojim ubijaju se među sobom još od Ramzesa, pa preko Hanibala i Napoleona, do današnjih

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Jelena Naprezala sam vid ne bih li odavde, sa Kule, videla što se zbiva dole u manastiru. Ljudi su izgledali suviše sićušni, njihove crne rize bile su slične, i uzalud sam pokušavala da među njima prepoznam Doroteja.

I oni najneumereniji hvalitelji behu umukli po ovom mrazu, jer je bilo suviše bleštavo i vidno. Čovek je prosto bio sićušni mrav u ovom nepreglednom belom prostoru, samo mala, ružna i nemoćna trunčica.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Sve, što god oseti život, na svet se radosno javi: Iz mračnih jazbina vuci, iz zemlje sićušni mravi. Dvadeset prijatnih dana duvahu vetrovi.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

No čujte šta još nešto u ovim knjigama piše: „Sa svog obitavališta, zavitlanog vekovnim vihorom, otkrio je čovek, taj sićušni stvor, zakone koje sluša cela vasiona, upoznao je kretanje zvezda i njihovu sudbinu.

Petrović, Rastko - PESME

I kada te zaželeh maločas iza zatvorenih vrata. Krv, krv, Sunce, duboke senke. Eksplozije, jutra, drhtanja. Sunce Ti, sićušni stvore, kako se usuđuješ! Drvo te je moje odnjihalo na svojim granama. Sunce Ja sam vatra, vatra, oganj!

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

nego su lestvice bile donete, dvojica najveštijih mladića uspuza se uz zid na kome je, kao da je sa neba pao, blistao sićušni cvet zevalice, prkoseći svim carskim naredbama. Uzalud su tragali za Caricom.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti