Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
On je već i zaboravio svoje muke u ovoj radosti... Zora je sinula rumena i sjajna. Nijedan oblačak ne sakri sjajnog sunašca. Svetlo, veliko, pusti ono svoje sjajne zrake, te obasja poljanu rosom orošenu... — Čupiću! — reče Stanko.
Dučić, Jovan - PESME
Kao varnica si izbila iz mača, I svoj put prosekla između dva doba; I digla sve ognje iz svog sjajnog droba, Da bi jedan narod znao kud korača.
Radičević, Branko - PESME
Naposletku ona kommt mіt der Farbe herauѕ i rekne: Bezopasan može da ćeš Špilje izbeći noć, No izbeći da li znaćeš Sjajnog oka moć? Deve mogu mi t' oteti — Ja ću dane moje kleti.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Najzad, i on zaželi da vidi Murata nevernog i sjajnog, pušta da ga pred njegov čador vode i zadivljeno gleda tog azijskog pastira mišica dvostrukih i kože ko pečena zemlja:
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Stup veliki mračni sačiniše Satanini soputnici grdni od vječnoga svoga padenija s sjajnog neba do propasti ada, te u strašnom vidu dubijaše.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Atrijum i kamineti s pregačama od mjedenih „egipatskih” pločica povezanih lančićima bili su također crni od crnog sjajnog poliranog mramora. Sve je tu bilo kao na luksuznijem odjeljenju jevrejskog groblja.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
ne seća se cela puta, ali zna da su išli crkvi. Pa onda se seća sjajnog i zlatnog odela sveštenikova, od koga nije odvajao očiju.
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
Znao sam ga kao snažnu ličnost, neemotivnu, kao sjajnog predstavnika junačkog doba. I kada sam prvi put u svom životu primetio suze u njegovim svetlim očima, klonuo sam i
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Daleko tamo brda, planine, Kroz njih se hučne reke valjaju, Te dalje nose teške brodove S bogatom robom sjajnog Istoka, A tamo vidiš stare grmove Gde se iz mladog šiblja izdižu Kô spomenici davnog vremena.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
JELISAVETA: Knjigu iz Mletaka?... Iz Venecije? Mirisav listak sjajnog istoka, Biserjem sitnim divno okićen, Suzicom, možda, tuge majčine; Izvezen onim crnim slovima, Svedokom mrtvim
Petrović, Rastko - PESME
Konjici ko da njini vrani Ne tiču tle zemlje gora Već da su oni novi dani Bez sjajnog zraka i bez zora A grdne senke što se vinu Ko da su senke konjskih krila Što pođu sa njih u visinu Kroz jarku svetlost