Crnjanski, Miloš - Seobe 2
imperatrica mogla, mirno, da spava, sa slikom polumeseca, ne više kod Beča, nego još samo iznad Bosfora, gde se još sjao i svetlucao na mirnoj, morskoj, površini, ona ipak nije mogla mirno da zaspi.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Mjesec sjao kad sam konje krao, a Danica kad sam otkajavo. Istina, i lopovi se koriste pjesmom, pa u nju pretoče svoje gorko iskustvo
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Ona se krstila, metanisala, a mesec je sjao i obasjavao sve. A kao da je sa svetlošću došao i život. Sa sviju strana čuo se žagor, vika, dozivanje i pesma ovog
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
- Beskućnica zjapi i gorko peče ona prljut ljuta niz koju burić dao se u Drinu... A tek je sjao šljivik u rubinu. Još kotrlj čujem, mučenice žuta.
Septémbar grize avgustu svršetak. Istoči očaj, pile u pletivu, u dušin ponor utreperi ivu: da ivik živne kud je sjao trenak jeleja njenog s nenačetog stola dok leto drobi vršalica bola. Septémbar grize avgustu svršetak.
Rakić, Milan - PESME
III Grmelo je kao da se bije boj. Nit̓ treptale zvezde, nit̓ je mesec sjao, Na niskome nebu, turoban i zao, Širio se svuda gust oblaka sloj.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
ni Vlaa ni Vlainje; nit se šta peče ni vari. Onda ja skočim, pa iziđem na polje, a to moj konj stoji, đe sam ga i sjao, a Vla jednako teše i đelja držalicu.
ni Vlaha ni Vlahinje; nit' se šta peče ni vari. Onda ja skočim, pa iziđem na polje, a to moj konj stoji, đe sam ga i sjao, a Vlah jednako teše i đelja držalicu.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Samo je u struji vazduha, koji je dolazio kroz otvoreni prozor, treperila orošena paukova mreža, a preko celog neba sjao zlatni trag vodeći prema krupnoj, usamljenoj zvezdi na zapadnoj strani neba.
Šantić, Aleksa - PESME
Iz vruće visoke raži Grličin glas je zvao, U vrhu čempresa starih Pošljednji plamen je sjao. Od sreće ja bijah umro, A ti, u ljepoti svoj, Nada mnom sama si stala, Kô divni spomenik moj...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
dvije tanke jele, — svu su goru vrhom nadvisile, zelenijem listom začinile; onđe Marko okrenuo Šarca, s njega sjao, za jelu ga svezô, nadnese se nad bunar, nad vodu, nad vodom je lice ogledao, a kad Marko lice ogledao, viđe Marko kad