Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Čim ču da su Ivan i Marinko tu, on čisto radostan potrča pred njih. — A... došli ste!... Ja malo sjedoh ovdje s Lazom. Marinko namignu na nj... Turčin razumede i nasmeja se. — A... s Lazom, sa đuvegijom... ako, ako...
Matavulj, Simo - USKOK
Zar si zebao u nas? — Jesam. Namjerih se jednom onamo, baš zimi, pred veče u jednoj od prvijeh kuća. Primiše me. Sjedoh kraj ognja s još desetinom domašnjih. Kami bješe oganj! Dvije-tri rukovijeti vrežine dimljahu, da oči isteku.
Da nije zasjeda? Da nijesu krenuli da me ubiju, pošto su se zaludu mučili da mi ugrabe dijete!“ Ali sjedoh! Milica ustade da se odmakne, ali je Labud uhvati za ruku i prinudi da opet sjedne.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
“ Otolen odem. Kad je bilo veče, sjedoh za sofru i večerah, a zatim legoh spavati. Kad je bilo u neka doba noći, ona ustane pa me žicne šilom u bedru da vidi