Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Tvoja? — pita vladika — Božja, pa moja! — reče pop. — Da je živa i zdrava! — reče vladika milujući dijete. Sjedoše oni za ručak. Posadiše Maru do popa, pa joj vise nožice niz stolicu, a sam sveti otac namešta je.
Matavulj, Simo - USKOK
Knez mu dade naforu, pa je podijeli i ostalijema. Napiše se rakije, pa se Krcun oprosti. Njih dvojica sjedoše za veliki bukovi sto, koji je bio dalje od ognjišta, na kome bjehu iskresana peciva.
Pošto sjedoše, Savo nastavi: — Sve znam, grofe, što je s vama bilo, upravo znam sve što ste vi ispričali kod kneza. Nemojte se čudit
“ Vratiše se Obrad, Milo i smijenjeni vojnici. Ovi, crvenijeh obraza i ruku, čim položiše puške, sjedoše primaknuv se dobro vatri. Jedan bješe još golobrad. — Studeno, djeco? — pita ih vladika.
Duvao je lak sjeverac. Dok ne prođoše Bajice, malo su što govorili, a kad se dohvatiše planine, našavši zavjetrinu, sjedoše, napiše se, i Janko započe pitanjem: „Šta je to djevojački barjaktar?“ Na to Krcun razveze, poče spočetka.
Kad ćeš poprigati utrobicu? — Evo me, sokoliću moj! Žao ti je Janka gladna, ma više sebe, bojim se! Prije nego što sjedoše da jedu, u dvorištu Mrguda Šutova uzavri pjesma.
Milićević, Vuk - Bespuće
Ona je bacila svoj šešir na hrpu suvog lišća, i oni sjedoše, pogledavši se u isti mah, i baciše pogled na više. Odozgo se čuo ozbiljan, pola ljutit i odsječan inžinjerov glas koji
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
SIJEKU PECIBA I SJEDOŠE NA RUČAK. SERDAR JANKO PITA ČI JE BRAV TE MU ON U PLEĆE GLEDA, I KAŽU MU DA JE MARTINA BAJICE. SERDAR JANKO Divna
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Tu probaviše Jan i Elvira oko dva sata, pa nakljukani slatkišima i iscmokokani, sjedoše na kola koja je grof naredio da se upregnu.
U toliko dođoše iz komšiluka dvojica-trojica, pa sjedoše kraj njega i zametnuše razgovor. Vidar bješe visoka rasta čovjek, okošt i žute dlake, po godinama sredovječan.
“ One se bolje zagledaše. Stana kad ču tu riječ, ostavi vez, pa priđe i ona da gleda. Pošto se site nagledaše, sjedoše opet. Razumije se da ih je to povelo da govore o njegovoj sestri. Nađoše da mu mnogo sliči.
Oprostite!“ On se povrati na mjesto, gdje bješe najprije sio. Arambaše sjedoše u kraj njega, a ostali malo podalje, očekujući svi da on započme.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
onaj drugi poče da čati, a prvi da gleda, dok gvardijan ne zabobonji nješto, našto se đakoni pokloniše pa i oni sjedoše za sto. — Mali Jerkoviću!
Prvi put k nama na posilo, a Jerkoviću? Ama baš lipo, ama baš dobro! Dobro došli! Sidajte!... Njih četiri sjedoše na kolomat, između Trtka i Bobana.
— Tako je bivalo tri ili četiri puta u godini. — Malo docnije, dođoše fratri i đaci, pak sjedoše napose iza prijeklada. Boban nazdravi gvardijanu. Bujas, maličak veseo, ponuka Bukara da i on napije.
Sve ću ti iskazati. Ajdemo dalje! Ajdemo dalje! Bjehu došli u šumarak, blizu voza, te sjedoše u hlad. — Dakle, ima ništa nova i kod vas, kad veliš da ćeš mi sve kazati? Da nije šta zlo?
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Jeste li vidili ča nas je snašlo? — reče udovica razgovijetno mjesto pozdrava došljacima, i obje žene sjedoše do njih. — A da zašto smo na ovome svitu? — odgovori jedan od ljudi.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad sjedoše za stolove zlatne: uvrh sovre silan car Sjepane, a do njega stari Jug Bogdane, a do Juga devet Jugovića; njima služi vjer
On će kazat na kome je carstvo.“ Ruke šire, u grla se grle, u bijelo cjelivaju lice, za junačko pitaju se zdravlje, pa sjedoše na svil'na dušeka. Tako malo vreme postajalo, danak prođe, tavna noćca dođe.
Tu sjedoše piti vino ladno. Taman biše vina najvišega, i o svakom dobru besjeđehu, al' pošeta gospođa Milica, lako šeta po carskom
To je Marko jedva dočekao, pusti njemu dvanaest vojvoda, Bogdan pusti Relju i Miloša. Skide Marko mješinu sa Šarca, pak sjedoše piti rujno vino, mezete ga groznim vinogradom.
Uze knjigu Kraljeviću Marko, knjigu uze, te Minu vjenčava, — da sa kime, već sa svojom ljubom! Pa sjedoše rujno piti vino, vino piti i veseliti se; al' govori Mina od Kostura: „Čuješ, Jelo, i srce i dušo!
Isjekoše trideset delija, od Turaka šićar pokupiše, tri tovara blaga zadobiše, pa sjedoše piti rujno vino. Ali veli Starina Novače: „O moj brate, deli-Radivoje, što te pitam, pravo da mi kažeš: al̓ je bolje
Kada dođe trideset hajduka, poskidaše ruho đevojačko, u svoje se ruho obukoše, pa sjedoše za sofru gotovu, večeraše gospodsku večeru.
Tu ih bijel danak ostavio. U otoci konak učiniše, dobre konje Turci izvodaše, pa im onda zopcu ustakoše, pa sjedoše age večerati sira, ljeba, rakije i vina i debela mesa ovnujskoga; polegoše sanak boraviti.
glavu; a poviknu redom na družinu, te po gori povješaše Turke; uzeše im ruho i oružje, pa veseli na kulu odoše, te sjedoše mrko piti vino — sve u zdravlje Kostreš-harambaše, bog mu dao sa životom zdravlje!
Pa od jada svi sedam dahija pošetaše brižni, neveseli, Niz Nebojšu kulu Jakšićevu, odšetaše u kavu veliku, pak sjedoše po kavi velikoj, sve sjedoše jedan do drugoga, starca Foču vrgli u začelje, bijela mu brada do pojasa; pak povika sve
dahija pošetaše brižni, neveseli, Niz Nebojšu kulu Jakšićevu, odšetaše u kavu veliku, pak sjedoše po kavi velikoj, sve sjedoše jedan do drugoga, starca Foču vrgli u začelje, bijela mu brada do pojasa; pak povika sve sedam dahija: „K nama brže,
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Dječaci se spustiše na malu zaravan i sjedoše pod prastaru debelu bukvu koja je rasla u sredini i svojom širokom krošnjom natkriljivala skoro čitav poljanak.