Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
U slijedećem će, vjerovatno, biti previše ribe, a još dalje, vrag da ga nosi, neće mi se dopasti sjenke vrba ili tako nešto slično. Tako ću, najzad, stići i do kraja rijeke, a posao neće biti gotov.
GLAVA Trka za jakom i šarenim torbakom — Neko diše u mračnoj pećini — Oči u oči s Kruškotresom — Dva putnika i dvije sjenke Videći razjarenog čiča-Brku, Tošo i Šarov okrenuše da bježe prema planini.
tako dvojica naših putnika, jedan šaren, a drugi siv, krenuše u susret novim doživljajima vodeći sa sobom svoje vjerne sjenke, obadvije jednako nemirne i tamne.
Matavulj, Simo - USKOK
Vatra je plamala, te bi svakog trena oružnica odsijevnula. Po stijenama kretahu se sjenke, u uglu, na prijeboju povješane haljine kao da se ljuljahu.
Milićević, Vuk - Bespuće
krupnoj visokoj zgradi, sa stotinama prozora, odaja, polumračnog hodnika kuda nečujno promiču časne sestre kao sjenke, i samo se zabijele uzdignuti krajevi njihovih bijelih kapa; sa prostranom crkvom u kojoj vazda vlada suton, sa
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
I zašto me sve to prati čak i za obasjana avgustovskog dana, kad sve sjenke spavaju otežale od vruće bezbrige? Negdje iza mene u ovome svijetu je selo Hašani, kuća mog ujaka i moje godine
napabirčenih ključića otvarati zarđao katanac na kapku, nadići težak poklopac i, konačno, uvući se u prastari mrak, sjenke i bog te pita kakve razbojničke i vukodlačke zasjede.
“ Nošeni zelenom poplavom ljeta, mi smo jedrili niz potoke, šume i sjenokose, ostavljajući naš tavan potopljen u sjenke i tišinu, ali s prvim jesenjim kišama, evo nas, istraživača, da ponovimo pređene puteve naših starih.
Potopljen kao i svaka prošlost, zavičaj će živjeti svojim životom nijeme sjenke i za vedra, sunčana dana, on će se, vjerovatno, čak i nazirati u sijeroj mirnoj vodi jezera.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
- Kao da se nà kuću sveto miro prosulo. - dim je plava kudjelja, s naborima haljina; sjenke vrvež izgone povrh škrinje žutnule.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Vjetrovi metu i kiše škrope čarobnog mlina prastari krov. Po danu pred njim džinovske stope, a noću sjenke i diva zov. Oblak se priča o mlinu roji, Ima li nekog da se ne boji?
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Ko potoke može ustaviti da k sinjemu moru ne hitaju? Ko izide ispod divne sjenke Prorokova strašnoga barjaka) sunce će ga spržit kako munja. Pesnicom se nȁda ne rasteže!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
slegni te svjetlost odsegni za njim, ostalo bi svijetlo gumnašce oko ognjišta, a po podu i po duvarima letijahu prve sjenke. Mačak Šarko poispravio bi se tada na nogama Jankovim, pa mu oči zasjaj kao dva alema kroz polumrak.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
pjesmu, a ondje gdje su crveni zastori na vratima spušteni veselo svira neko u harmoniku i vidi se na zastoru kako se sjenke unutra pomamno vrte.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
U hladu smo. Iznad nas se diglo nekoliko krošnjastih smrčika, pa sumorno bacaju preko nas debele, šiljaste sjenke. Samo se gdje-gdje kroz razmaknuto granje probija sunce, prosipljući zažarenu svjetlost u snopljastim mlazevima po
Ćipiko, Ivo - Pauci
Pred njim ispružila se loza, na njoj se šara grozdovo zrnje. Uokolo, mrke masline bacaju duge sjenke i dopiru sve do visokih gomila po kojima se penje na izvode divlja loza i bršljan. Ponio bi sobom knjigu da čita.
Ivo se trže, ispred očiju mu proletaju meke sjenke što se pučino časom stizahu i nadođe na nj sjeta, kao nekaka bona slutnja, neodređena i daleka...
Ljudi upriješe svom snagom, pa premeću i prevrću crnicu. A sunce se bolje diže, nosi sobom toplinu, život; duge sjenke vraćaju se do ispod samih stabala... Ivo osjećaše njihov teški rad i udisaše vonj prekopane zemlje.
Po ulici prostirahu se otegnute sjenke. Mladić izbije na otvorito i zastade. Selom zaliježe se pjesma, smijeh i veselje.
iza onih tankih oblaka provirilo bi sunce, zasinula bi okolina i, dok bi plavetnilo uokolo zablistalo, plačne bi sjenke jače otskočile i na lopte zastirale jasnu pučinu.
Ivo popođe obalom do na kraj mosta. Nasloni se uza zid i zagleda u mlake valove. Očima je pratio sjenke što se gonjahu po pučini i krunu svijetlih oblaka, koji su se ovili oko krajeva prekomorskih goleti, kao da upravo
Podzimnji je dan. Duva mlaka južina, a kroz tanke oblake prodire sunce. Po polju i moru naganjaju se promjenljive sjenke. Djevojka ide nizbrdicom i gleda preda se.
suhu travu, kako se na udaru vjetra smjerno prigiblje k zemlji, kao da želi leći, zavući se u nju; a zatresene grančine i sjenke džbunova samo što se klanjaju. Baš kao da je zovu k sebi da pod njima otpočine...
Večeras mu je ugodno u društvu, i sama soba izgleda mu prijatnija no inače. Toplo je, gleda na sjenke što se prema njemu na zidu kreću i osluškuje žamor mora i šum iz otvorenog prodora, u kome sigurno zameće se južina.
A uokolo ne čuje se čeljadetskoga glasa; ali svejedno u njemu se odazivaju glasovi punoga dana; osluškuje i gleda u sjenke oblaka što se, gonjene od vjetra, poljem naganjaju; a jedna golema sjenka, dalje, usred polja, zastrla je zemlju i ne miče
Šantić, Aleksa - PESME
NA POTOKU Polako suton prikrada se, slazi U lisnu goru — u zavičaj mio; Rađa se mjesec i po dugoj stazi Padaju sjenke, i san trepti ti'o.
Noć je svijetla, meka i plava; Miriše zemlja, miriše trava. Popale sjenke, a kao srma Planinski potok teče iz grma. Preda mnom doli maleno selo Pod tankim dimom u san se svelo.