Milićević, Vuk - Bespuće
je prolazio Ilicom, praveći večernju šetnju: dugačka povorka mladih klerika sva crna; sa širokim šeširima koji bacaju sjenku na lice i prave ga tamnim; u uskim mantijama, sa crnim pojasima; većina sa dugačkim, ispijenim, izbrijanim licima, sa
tu usamljena, nepomična, ukočena; iznad nje se izdizao jablan, visok i crn, i bacao preko kuće svoju tešku, prelomljenu sjenku.
upijajući u oči njezinu sliku, kao da je sada gleda po prvi put, ne skidajući pogleda s njezinih pleća na koja kosa baca sjenku.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
da je on samo provodadžija, ali djevojačko srce kao da se baš njemu okretalo, dok je onaj drugi, Dane, sve više tonuo u sjenku, tmuran i zamukao, kao da mu je neko pokrao krompire iz pepela.
je prošao za dana, pred starčevim očima, a da ga djed nije ispratio pogledom sve do okuke, gdje bi neznanac uronio u sjenku zgusnute zove.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Ali sjenku što mu šće trovati te je u zbjeg sobom uniješe među gore za vječnu utjehu i za spomen roda junačkoga? Već je u krv ona
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Pođe niz polje i cijelo vrijeme, ne žureći, diže kamen po kamen. Katkada s kamenom u ruci zastane, pa gleda u svoju sjenku kako se miče u sunčevoj svjetlosti, prisluškuje i pirkanje vjetra i o nečemu kao da razmišlja, pa nanovo mirno, sa
Šantić, Aleksa - PESME
uz rijeku, uz kupine mrke, Prikrila se stoka pa umorno dašće; A tamo, u strani, osamljeno hrašće Gdje prostire sjenku, uz rapave škrke Pribilo se selo pa ubogo ćuti. Staze prazne.