Upotreba reči sjenovite u književnim delima


Milićević, Vuk - Bespuće

vijuga preko polja, s obalama zaraslim u vrbe koje natapaju svoje sjene i povijene, pognute grane u vodi, šumi kroz sjenovite šume i buči razbijajući se o gole, oštre, tvrde krševe i teče brzo, srdito i nemoćno, zbijena i stiješnjena, dok

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

I kad bi se s prozora koji su gledali na more prešlo na prozore sjenovite strane, prelaz je bio tako nagao a promjena slike i raspoloženja tako velika kao da prelaziš iz jednog svijeta u drugi.

Po tome, i naše misli mogu da budu osunčane ili sjenovite. Držim štoviše da se nikad i ne pađa misao a da nije ili okupana u suncu ili zastrta sjenom.

Naveče bismo se nakratko sastali u dnu sjenovite aleje malog gradskog parka, podno poprsja starog pjesnika latiniste kome je slani morski hlap poput lepre nagrizao

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti