Upotreba reči sjeta u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

uglavnom bolje nego što se mogao nadati, ali, začudo, kad se već umoren od razmišljanja predade samom osjećanju, obuze ga sjeta.

Radičević, Branko - PESME

Jezde gorom oni obadvoje, Al' je nešto čudan Radivoje, Čudna neka vatila ga sjeta — A kraj njega veseo Mileta. Ispočetka po koju zborahu, Al' sad mučke goricom jahahu.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

“ „A da nije bolestan?“ zapitaše mnogi. „Nije, no... tobože poslovi ga smetaju.“ Gospodaru se pokaza na licu neka sjeta kad poče čitati pismo; moglo se primjetiti da mu se i obrve malo nabraše.

Čovjek razumjede sve. Na licu mu se razli velika sjeta i uzdah mu se ote iz grudi. Obori glavu, pa nabranim čelom stade tepati svome psu, jer ovaj jednako režaše i otimaše

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

A kada zaploviše, misao je nosi na otvorenu pučinu i savlada je bezrazložna sjeta, i dođe joj da zaplače... Pa se najednom trže i požuri u grad.

je te su neveseli sada kad su dočekali što su odavna željeli, pa s njegova lica veselja nestaje, a u dušu se useljuje laka sjeta. Najednom im se oči sukobiše, i zadrhtaše trepavice u času objavljene sućuti.

Ćipiko, Ivo - Pauci

dolovima i uvalama; blaži ga daljina mora što se s nebom spaja, gubi se preko visokih prekomorskih brdina i nastupa sjeta, tišina i beskonačna čežnja...

Trzavica živaca jenjala je i popustila, a mjesto nje nastupila laka sjeta i sumorna čežnja. Pa i u razgovoru s majkom, u čitanju, u radnji po kući, u posmatranju seoskoga života, nalazio je iskru

Ivo se trže, ispred očiju mu proletaju meke sjenke što se pučino časom stizahu i nadođe na nj sjeta, kao nekaka bona slutnja, neodređena i daleka...

Kad htjede sunce na zapad, on se pope na visoku gomilu i zagleda se u daljinu. Slatka sjeta, puna lagane poezije, postepence ispunjaše ga, posmatrajući te sure sjene kako pune doce, uvale i potočine.

za prekomorskim brdinama, za lakim sjenkama i zasjenutim vrhovima; a smirajem dana stišava se zanos, i nastupa laka sjeta. Gdjekad hoda po polju da gleda rad u vinogradima i da se razgovara sa veselom mladošću.

I kako je padao suton po moru i brdinama i uvlačio se u sobu, tako se i u njegovu dušu useljavala sjeta i neodređena čežnja.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti