Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Mislim nešto — reče posle kratkog ćutanja. — Kako bi bilo da se mi sad okrenemo Aleksi. On je sjetan, neveseo. Da mu odem kući da ga tješim i razgovaram?... — Nemoj, aga! Ti ga ne poznaješ. Pasja je to sorta!
Matavulj, Simo - USKOK
Izraz mu bješe sjetan, gotovo žalostan. Đakon — „Milobruković Ivo“, kako ga najobičnije zvahu Crnogorci — žilav čovjek od četrdeset i
Je li dobra ova? Svi se smijahu četi žena natovarenijeh starinskim oružjem. Janko, sjetan, obori glavu i priznade da Ivo pravo ima.
Radičević, Branko - PESME
Kad je ono srpskom orlu krila Na Kosovu sreća salomila, Na ovi je kamen se vrletan Odonuda dovukao sjetan, Pa je ovde krila obadvoja Blizu neba izlečio svoja, Sa neba i rosom zalivao, Munjom vitom krila zavijao,
Ispočetka po koju zborahu, Al' sad mučke goricom jahahu. I Mileta gleda druga svoga, Čini mu se sjetan dozlaboga, Krupno nešto uči u pameti — Žao beše vojvodi Mileti.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Vječno, sjetan, mislio sam na nju, ostah vjeran starom obećanju.“ Jednog dana, kad se natrag vratim, k'o tuđinac, uozbiljen tmurno,
Sam i sjetan, lutao bih gradom i kraj Une zaplakao kradom. Pred oči ti rodno selo dođe, brat i sestra, zabrinuta majka, a odnek
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
VUKOTA MRVALjEVIĆ Ja po svu noć prtljam i snijevam; dok se dignem, ja sve zaboravim. KNEZ BAJKO JE SJETAN, I VUK MANDUŠIĆ; ONI DVA NE HOĆE NIŠTA DA PRIČAJU. KNEZ JANKO Kneže Bajko, ti si nešto sjetan?
KNEZ BAJKO JE SJETAN, I VUK MANDUŠIĆ; ONI DVA NE HOĆE NIŠTA DA PRIČAJU. KNEZ JANKO Kneže Bajko, ti si nešto sjetan? Što će biti, to ne može proći, nego pričaj, da i nije milo. KNEZ BAJKO Hoću, kneže, sve mi jedno biva.
Ćipiko, Ivo - Pauci
i taj pogled iz noći uprt je u nj; časom smiren je i upokojen mladićkom slašću, i rađa se osmijeh na usnama — sjetan zamirući osmijeh! — Kate! — šapne u noć i same usnice kupe se da poljupcem izraze slatki osjećaj.