Milićević, Vuk - Bespuće
protiv oštrih bratovljevih riječi koje su padale češće, i poštovao i volio u njemu brata koji je stariji i pametniji. Sjeća se, jednog dana, Milan je bio zaboravio da govori njemu, i pričao je veselo, s mnogo vjetrenjaste, lakomislene
Pa kad je silazio u baštu, sjeća se da se je nehotice okrenuo prema njihovom prozoru i učinilo mu se da je spazio jednu žensku glavu koje je ubrzo
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Takvih se mjesta čovjek sjeća s prvim sumrakom: a zaboravlja ih s pijevcem zornjakom, koji glasno najavljuje kraj svakoj čaroliji: — Gotovo je, a sad
Jezdi kljuse, sve se od puste sile zavaljuje, a gazda se natuštio, valjda se uz put sjeća zlatnih bakarnih vremena. Kad stignu do neke kuće, onda će Mulić, da sačuva kalajdžijsku čast, najprije upitati: — Da
Nije upadao u oči ni darežljivošću ni tvrdičlukom, žene nije gledao, za kocku nije mario, a niko se ne sjeća da ga je kadgod vidio pijana, ljuta ili naročito neraspoložena.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Od kuće sam već nedjelju petu u Bihaću, u daleku svijetu. Da li me se sjeća dobri Žućo, je l' Šarulja telence dobila, šta li rade jaganjci i ovce, da l' su zdravi Dorat i kobila?
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Ono je serdar Pejo Grubanov s Njeguša.“ „A!“ reče momak; to „a“ izgovori ovako, kako razumjeti možeš i da se sjeća nečesa i da se čudi.
I u tome je on počeo iz osnove. Najprije je ispitao ih, i da se ne sjeća, te promjerio sav ambar. Razumije se da je našao najviše pljeve i šuplja zrna koja je on najprije izrešetao.
vidješe i majka joj i zaova, pa sve troje onoga časa kao da curi na licu pročitaše što joj bješe na srcu; serdar se sjeća kako se ženske zglednuše.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
na burnu brežinu tajnom rukom smjeloga slučaja, siromašan, bez nadziratelja, pod vlijanjem tajnoga promisla, on se sjeća prve svoje slave, on snijeva presretnje blaženstvo; al' njegovi snovi i sjećanja kriju mu se jako od pogleda, bježe
Vidi čovjek svoje zatočenje, pomalo se prve slave sjeća i poleti nebu kako munja; al' ga smrtni lanac zausteže dokle ročno odstoji sužanstvo.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
I bulji u prostor, i prenaša se mišlju kod zapuštena ognjišta. Gleda puste njive, obrađena polja, i sjeća se truda i znoja dok ga je obradio; i gleda pred sobom ogladnjelu stoku što na goleti skapava — nema čega da , se maši..
Tu se u suncu sreta sa Spasojem. On je vodi u hlad. Planduju i razgovaraju, no ne sjeća se riječi. A ne sjeća se ni mjesta, zasve da joj se čini da je nekada tu bila.
Tu se u suncu sreta sa Spasojem. On je vodi u hlad. Planduju i razgovaraju, no ne sjeća se riječi. A ne sjeća se ni mjesta, zasve da joj se čini da je nekada tu bila. I osjeća slačinu u životu i za dah umirene slasti...
Devojka se vraća kući smirena, i svega se lijepo sjeća. Izdvojito i bistro gleda u Spasojevu priliku i sama misao k njemu odilazi. ....
Doveo ga gospodaru neki okoščasti Crnogorac; sjeća se, to je bilo nekako pred Božić. Kad je došao, bila je u dvorištu, a čini joj se da sada čuje glas i riječi onoga
Samo kad se desi da se nađe u luci kad parobrod, krcat snažne omladine, kreće u svijet, gleda za njim i s lakom sjetom sjeća se puta u Ameriku i Lazina veseloga lica — i od srca sažaljeva snažnu djecu koja ostavljaju rodni kraj.
Živjela bi ovako do smrti, i ne bi se ni s kim mijenjala... Ali gdje su sada oni što ih se sa slašću sjeća? Ono čobanče što se najradije s njom igralo na žalu, odraslo, pošlo je u svijet daleko, u Ameriku.
Pade joj na pamet ono nejači koje je predala ženi staroga ribara, a sa ,zebnjom i strahovanjem sjeća se djeteta od sise što je u kući u zipci ostalo; i sve upornije ta je briga zaokuplja, pa želi da se čim prvo kući
—Pusti, čovječe, vidiš da Ilija vreba svaku riječ! — prekide Toma i sumnjivo gleda u Iliju. — Gledaj, pričinja se, a sjeća se, očiju mi! — veli potiše, oborivši oči. Ilija se diže i, ne rekavši ni reči, iziđe v kuće. —Kasno je!
— po visovima, čovjeku nešto dođe, i u misli sjeća se boga...A uokolo jednako nešto žamori i miriše... Da je prosto svima, samo da ozdravim.... Majko, tebi se drijema.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
i jednog kobnog dana — dobro se on sjeća — nenadno se digoše vrući planinski vjetrovi, pognaše i zavitlaše mlaku prašinu u kovitlac, rasipljući je po torovima,
Ćipiko, Ivo - Pauci
Gleda na svoj šumski odgojak: oko kolibe, kako lijepo napreduje. Bujan je i zelen, a otac veli da se sjeća kad je tu golet bila.
i poznaje, ako je to onaj isti što je otrag pet—šest godina, dok je on još klapcem bio, obilazio crkve radi krizme. Sjeća se, kao da je danas bilo, kako se selo, a ponajviše onaj čoporak oko crkve, uzvrpoljio da biskupa lijepo pričeka.
A sjeća se dobro: bio neko pronio selom glas da biskup nosi selu jedan zamašit dar od velike koristi. Istoga dana, seoski kapet
Biskup sa pop—Vranom očata nekoliko prigodnih molitava, i zatim nastupi propovjed. Rade se sjeća kako čeljad u crkvi uprije pogled u biskupovu priliku na velikome otaru; u odbljesku voštanica, u išaranom, zlaćanom
— povika pop Vrane. Čeljad mahom posluša i skrušeno primi papinski, očinski blagoslov ... Kad narod iziđe iz crkve, sjeća se Rade, stric Petar, podruguša, veli kapetanu pred crkvom: —Eto, kapetane, to ti je taj golemi muštuluk!...
Bilo je to pošljednje ljeto pred njegovu smrt. Sjeća se jako dobro. Neko u polju svirajući u dvogrlu izvijaše iz nje pitome, tužne glasove; pođe prama svirci, misleći naći
I po kući ne hrpće ugojeno krmče što na mrs sjeća. I kad sve rasproda, broji novac na ognjištu pri plamenu, dijeli ga i odvaja na srebro, zlato i banke; i, uvezano, trpa
Pa onda se sjeća kuće, koze—hraniteljice i vrtića, u kojem već venu bosiljak i mažurana... Na vratima groblja turi nad oči crnu maramu i
Šantić, Aleksa - PESME
Polju gleda: gdje ono sve brže Pust zelenko jedan odmiče i hrže, — I u srcu bega buknu plamen mio... Sjeća se mladosti, — bašte mirisave, I đogata svoga, i uskih sokaka, Gdje su cure lake iz svih mušebaka Na nj bacale ruže
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Imao sam od zlata jabuku, pa mi danas pade u Bojanu, te je žalim, pregoret ne mogu“. Ne sjeća se tanana nevjesta, no besjedi svome gospodaru: „Moli boga ti za tvoje zdravlje, a salićeš i bolju jabuku“.