Upotreba reči sjurio u književnim delima


Ćosić, Dobrica - KORENI

“ pridigao se i, bosonog, video izazivački osmeh. „Pa ti si čiča.“ „Gubi se napolje!“ Glasan, mumlav smeh sjurio se u galamu ispod sobe.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Zatim bi se, istom brzinom kojom je poleteo u nebo, sjurio ka površini mora, zgrabio ribu, ostavio je na steni kraj majčinog gnezda, i opet uzleteo.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

I tek tada, grozno, kao razjareni bik, zamumlao je, zavrištao, pa se kao strela preteći sjurio u kapiju i nestao... Napolju se orio piskavi kikot, kad se ponovo našao pred ogledalom.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Jedne nedelje, upravo kada sam završio zvonjavu na zvoniku, sjurio sam se niz stepenice kojima je ova velika dama gordo prolazila i skočio joj na skut.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Izleteo sam kao iz puške, sjurio sam se niz stepenice i našao se na ulici. Sutradan ulete u moju sobu Elvira, sobarica, sva usplahirena.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Iznenada iz plamene kugle u dnu neba, sjurio se ogromni crni gavran i pao na viteževo rame. Strepim od tog zloslutnog znaka.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti