Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Lice joj je bilo skamenjeno od jeda. Supružnici se ipak poljubiše, pred sluškinjama – reda radi. Trifun, kao u vetar, reče još nekoliko reči, ženi.
Radičević, Branko - PESME
Zače s' duša otimati, Zače sile prikupljati. Još je telo skamenjeno, Još mu oko ukočeno, Još on glavu, još obara, Ma već tio progovara: „Ona mrtva, da, mrtva je, Da je ubi, istina
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Onda poče da pada lišće sa grana sivo i gnjilo il skamenjeno pa zvoni i slaže se u smetove slova i u krike porodilje pa se na mrazu sve spaja u slike jer ploda više nema u
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Puške zapraštaše. Netremice sam gledao u osmatrača na mitraljezu. Ali njegovo lice je bilo kao skamenjeno, dok mu se na donjoj usni pušio prilepljeni pikavac.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
I dok je tako sve uokolo „skamenjeno, mračno i nemo”, jedino „otuda, sa reke, a baš nad onim ponorom, dopire šum i to kao od krila. Kao treperenje goluba.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Rapava, nakostrešena poljana ili, još bolje, vetrom išibano pa skamenjeno more, isprskano mrljama najcrnjeg kineskog tuša. One partije na koje padaju sunčani zraci kao da su zapaljene, a one koje
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
U dubini Gaja začu se pucanje grana i nejasan razgovor. Svi poskakaše na noge. — Eto vojske! — viknu Potrk. Svi su skamenjeno zurili u pravcu odakle se čuo žamor, ali im se lica odjednom razvedriše. — Pa to su naši, naši!