Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
« Nigde niko ga nema napolju; sve se sklonilo igde što živo bilo. Samo pop Vujica uzeo pod pazuho trebnik i petrahilj, pa perja naviše vinogradima.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
10. ZBEG Nemoćno i nejako napustilo je svoj mirni krov, pa se sklonilo u dubravu, u goru... A i kud bi moglo! Nebo je visoko, a zemljom hode dušmani.
— Još se ovde ima puno posla!... Treba mi podići kaku talparu gde će se brašno držati... — Je li se sklonilo sve? — Još nije. Ali sve što je nejače i bolesnije sklonio sam!... Još rade... Stanko dahnu dušom.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Kad je Sunce odskočilo, oni ostadoše sami na utrini, na kojoj se sve bilo sklonilo u senku bagrenja – i ljudi, i psi. Veliki kvadrati zelenih egzercirišta, sve do Temišvara, bili su tog jutra prazni.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Trčala je od naviljka do plasta, nabadala naviljke stida, njega, i bacala ih na gomilu. Sunce se sklonilo iza ruševina kula i planina. Vetar, kao da se dotad plašio sunca, brznuo se po kukuruzima.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Krčmar razgleda ispod stolova i po uglovima, otjera jedno veliko pseto što se bješe sklonilo od studeni, i zatvori. Pregleda ključaonicu, ode, a nju ostavi pred vratima. Kiši i hladno je.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Pauza, pauza, pauza, pauza. I tako je okruglo računajući svega godinu dana posle sjajne mature, groblje sklonilo jednog od tri odlikaša. — Ne treba njegov život, ne treba njegov rad i dar!